Naš je blaženi Gospodin iskusio užasno poniranje i topljenje duše. Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići (Mudre izreke 18,14)? Duboka duhovna depresija najgora je vrsta kušnje; ništa se s njom ne može usporediti.
Ne čudi što, pateći, Spasitelj viče svom Bogu: Ne udaljuj se od mene (Psalam 22,12) jer kada mu se srce topi pod težinom, čovjek svog Boga treba više nego ikada.
Vjerniče, dođi ovog jutra pod križ i ponizno štuj Boga slave. Njega, čija je duševna nevolja i nutarnja muka bila mnogo veća od ičega što smo mi doživjeli. Gledaj ga kao vjernog Velikog Svećenika koji može suosjećati s našim slabostima.
Neka oni koji su, među nama, žalosni jer ne osjećaju prisutnost Očeve ljubavi, stupe u blisko i prisno zajedništvo s Isusom. Nemojmo se predati očaju; naš je Gospodar već prošao tim mračnim putem.
VIDI OVO: Kušnje i poteškoće nisu slučajne – za sve postoji neki razlog
Ponekad će naše duše, tjeskobno, biti ispunjene čežnjom, slabošću i žudnjom za svjetlom Gospodnjeg lica. Neka nas tada umiri spoznaja suosjećanja našeg Velikog Svećenika. Naše će kaplje tuge biti zaboravljene u oceanu Njegovih boli. Kako se visoko treba uzdići naša ljubav!
O, snažna i duboka Isusova ljubavi, dođi poput poplave. Prekrij sve moje snage, potopi sve moje grijehe i operi sve moje brige. Uzdigni moju zemaljsku dušu i dovedi me do Gospodinovih nogu. Pusti me da ležim, jadna slomljena školjka, oprana Njegovom ljubavlju; bez vrlina i vrijednosti, koja se samo usuđuje šapnuti Mu da ako prikloni Svoje uho k meni, čut će, unutar mog srca, slabe odjeke ogromnih valova Svoje vlastite ljubavi koji su me donijeli gdje mi je užitak ležati, zauvijek do Njegovih nogu.
Autor: Charles Spurgeon
){kind=link}