Pun mjesec se spominje na nekim mjestima u Bibliji. Ima li neko duhovno značenje, osim što je imao veliku ulogu u Božjem kalendaru?
Mjesec je jedno od “velikih svjetlila” koje je Bog stvorio četvrtog dana stvaranja (Postanak 1,14-18). Ova sjajna svjetla trebala su pomoći čovječanstvu u označavanju prolaska vremena i rotacije Zemlje.
Drevne su kulture temeljile svoja godišnja doba, pa čak i proslave, na mjesečevim fazama. U posljednje vrijeme mnogo smo čuli o „krvavim mjesecima“ kao znaku da je Isusov povratak neminovan, ali ima li pun Mjesec kakav biblijski značaj?
Pun mjesec se spominje na nekoliko mjesta u Bibliji
Pun mjesec se spominje na nekoliko mjesta u Bibliji, ali ne na način koji obilježava neko određene značenje. Mjesečeve mijene obilježavale su početak mjeseci u lunarnom hebrejskom kalendaru, a također su značile i kada su Izraelci trebali prinositi žrtve Gospodinu (Brojevi 10,10; 28,11).
Pun mjesec ima određenu ulogu u Božjem kalendaru jer su po njemu Židovi slavili određene blagdane.
Psalam 81, 3 aludira na blagdane slavlja koji se održavaju “kad je pun mjesec.” Prorok Joel predviđao je da će se sunce pretvoriti u tamu, a mjesec u krv prije dolaska velikog i strašnog dana Jahvina “(Joel 2,31; usp. Otkrivenje 6,12). Izaija 30,26 govori o neprirodno svijetlom mjesecu koji će igrati ulogu kada dođe Dan Gospodnji.
Obožavanje Mjeseca
Ljudska bića imaju tendenciju obožavanja svega što se čini većim od nas, a obožavanje mjeseca (ili obožavanje božice Mjeseca) bio je povijesni problem. Bog nas je upozorio na to u Ponovljenom zakonu 4,19: „i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu nebesku vojsku – dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.“
Neke su kulture pripisivale božanske osobine Suncu i Mjesecu i na njima su gradili oltare i obožavali ih. No, Mjesec je dio Božjeg stvaranja, baš kao što je i Zemlja, i nije dostojan štovanja ili hvale. Kad svoj fokus s Stvoritelja preokrenemo na stvaranje, padamo u grijeh idolopoklonstva (Rimljanima 1,25).
Pun mjesec – duhovna istina koju možemo naučiti
Pun mjesec nas uči važnoj duhovnoj istini, a ona glasi – koliko god svijetlo i lijepo izgledao, on nema svoj vlastiti sjaj. Za svoju svjetlost u potpunosti se oslanja na Sunce. Bez Sunca, Mjesec je samo trup tamne stijene.
Isto tako, mi ljudi nemamo vlastito svjetlo. Stvoreni smo na sliku Božju kako bi odražavali Njegovu sjaj i slavu (Postanak 1,27). Kad se okrenemo veličanstvu Svemogućeg Boga, kad Mu se predajemo i svim srcem tražimo Njega, odražavamo Njegovu slavu (Matej 5,14).
Mi smo stvoreni da budemo reflektori Njegove svjetlosti u ovom svijetu (Ivan 1,4–5). Kad sjajimo u slavi Božjoj, ne smijemo se klanjati, niti obožavati mjesec kao što su neki to radili. Kao ljudi trebamo se fokusirati na Isusa te se obvezati da ćemo odražavati Njegovo svjetlo (Ivan 8,12).
Izvor: Gotquestions.org
