Bog se bori za nas u našim duhovnim bitkama. Za Njega ništa nije preveliko. On uvijek pobjeđuje!
Nekad se na naš život nadviju tamni oblaci nevolja. Sotona želi da se osjećamo zabrinuto, umorno, napadnuto … Nemamo nijednu strategiju, ideju ili plan što učiniti.
“Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.” (2. Ljetopisa 20, 15)
Ove su riječi bile izgovorene kralju Jošafatu, svim Judinim muškarcima, njihovim ženama i djeci, dok se narod pripremao za bitku. Naime, Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana zaratiše na Jošafata. Poput nas, Jošafat se uplašio i odmah počeo tražiti Boga te oglasio post po cijeloj Judeji.
Bog je na našoj strani
Bog Jošafatu izgovara ohrabrujuće riječi. Nije ih trebala zastrašiti masovna vojska protivnika. Bez obzira na vojnike i opremu, Božji ljudi su imali adut – Bog je bio na njihovoj strani. Kaže kralju neka ide i bori se protiv svojih neprijatelja. I dok su se ljudi pripremali za odlazak, Jošafat radi nešto zanimljivo. Ne stavlja svoje ratnike sprijeda. Stavlja pjevače da pjevaju Gospodinu i slave Ga.
Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: “Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!” Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Bog podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.Kad su počeli pjevati i hvaliti, Gospodin je postavio zasjede ljudima Amona i Moaba i brda Seira koji su napali Judu, a oni su poraženi. (2. Ljetopisa 20, 21-22)
Kad su ljudi stigli do onoga što je trebalo biti bojno polje, vidjeli su samo tijela. Neprijatelj je već bio poražen. Prijetnja je otklonjena. Pobjeda je zadobivena.
Zatim su se pod vodstvom Jošafata svi ljudi iz Judeje i Jeruzalema radosno vraćali u Jeruzalem, jer im je Gospodin dao razlog da se raduju nad svojim neprijateljima. (2 Ljetopisa 20, 27)
Bog se bori za nas
U ovoj je priči pobjeda trenutna i očita. U našim svakodnevnim bitkama nije uvijek tako. Ali evo što je uvijek istina: ne idemo sami u bitku. Idemo s Bogom koji se bori u naše ime. To mijenja sve. Jer On nikada ne gubi. Čak i kad izgleda da je pobijeđen, kao kad je Isus umro na križu, samo je pitanje vremena dok Njegova konačna pobjeda ne postane jasna.
Što te danas preplavljuje? Što dolazi protiv tebe? Koja situacija izaziva strah? Odmah reci Bogu poput Jošafata: “Ne znam što učiniti, ali oči su uprte u te.” (2. Ljetopisa 20, 12)
Zatim ga slavi i veličaj Njegovo ime. I gledaj kako Bog radi. Ovu bitku neće dobiti vaša moć, nego Božja moć. Ništa Ga ne može pobijediti! Zato što živi u vama, to znači da i vas ne može ništa pobijediti.
PROČITAJTE JOŠ:
