Kada je u srcu teško, trebamo se još više okrenuti Bogu i vjerovati Mu. On razumije kako nam je i može sve izvesti na dobro.
Psalam 61. napisao je David u vrijeme kada je bio daleko od kuće i sigurnosti. Sve započinje njegovim očajničkim krikom Bogu.
O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!
S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,
jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.
O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat` mogu pod okrilje tvoje! (Psalam 61, 2-5)
Ako smo iskreni, mnogi od nas mogu se poistovjetiti s Davidovim osjećajima. Znamo kako je sjediti u tami i pitati se hoće li uopće doći svjetlost? U svojoj žalosti, David u molitvi poziva Boga. On zna da je jedini način da se odmori i nađe sigurnost u Stijeni spasenja ako Bog svrati svoj pogled na njega i stavi ga na stijenu.
VIDI OVO: Molitva za slomljeno srce
U Bogu je David uvijek našao utočište. Našao je odmor, utjehu i snagu. Pa zašto ne bi u najmračnijim trenucima plakao Bogu koji je njegova “stijena”, skrovište i tvrđava? I dok viče, David nalazi utjehu u Božjoj milosti i brizi.
Ponekad, kad su nam srca preplavljena, sve što trebamo učiniti je plakati Bogu i tražiti da nas u našem očaju i strahu postavi na stabilno tlo. Bog će nas utješiti i zaštiti. Zašto vam je teško u srcu? Donesite to pred Boga i molite Ga da to riješi na Njegov način!
Nadam se da će vam riječi ovoga psalma donijeti utjehu i malo mira dok se tama skroz ne povuče. Budite blizu Bogu, vjerujte Mu i onda kada ne razumijete. On će sve izvesti na dobro. Bog se smilovao Davidu i pomogao mu. Učinit će to i vama!
