To se dogodilo prije trideset i osam godina, u ljeto 1982., kada se sve promijenilo. Zauvijek ću se sjećati dana kada su naša očekivanja u vezi života počela kopniti, dok smo, nevoljko i neočekivano, bačeni u svijet slomljenosti i tjelesnih nemogućnosti.
Našoj trogodišnjoj kćeri Jessici, dijagnosticiran je teški oblik invaliditeta. Izgledalo je kao da nam tlo izmiče pod nogama i kao da smo u slobodnom padu. Jer ipak, služili smo Bogu u punovremenom službom, kroz udrugu Mladi život. Zašto nam se ovo događa? U tim danima i u mnogim danima nakon tih, morali smo se pitati je li istina što piše u Rimljanima 8, 28? Želi li Bog zaista da se onima koji Ga vole i koji su pozvani na temelju Njegove svrhe, sve okrene na dobro?
Često citirano, rijetko u to vjerujemo?
S obzirom na vrijeme i perspektivu, kroz godine, često sam govorio ljudima kako su stihovi u Rimljanima 8, 28 stihovi koji su vjerojatno najčešće citirani, ali u koje se vjerojatno najmanje vjeruje, od svih stihova iz Biblije. Ne bi ih trebalo manje citirati, no trebali bi u njih puno više vjerovati.
Kada ljudi uđu u mračne ulice života, budite kao Jobovi prijatelji i jednostavno sjednite s njima (kao što su oni činili prvi tjedan). Sjedite s njima, plačite i budite tiho. Prisjećamo se prisutnosti ljudi, ne nužno onoga što su rekli, osim ako ne počnu citirati otrcane odgovore za naše najdublje rane.
VIDI OVO: Kako Bog okreće zlo u dobro?
Ako ste kao što smo bili mi, mi smo očajnički trebali prijatelja koji će biti uz nas, plakati s nama i dopustiti nam da verbaliziramo našu bol i pitanja bez očekivanja dobrih odgovora. Biblija ovo naziva tugovanjem i postoji mjesto za to. Usred takvih ulica, često nam trebaju Psalmi. Rimljanima 8, 28 je jasan podsjetnik na Božju dobrotu i suverenost. To je potrebno snažan toranj, daleko iznad gubitka i slomljenosti. Svatko od nas suočava se s gubitkom i slomljenošću.
Sve stvari nisu dobre
Budimo iskreni: nisu sve stvari dobre. Bol srca, gubitak, invaliditet, zločini, tornado, smrt, sve su to u konačnici rezultati pada i grijeha. Cijelo stvorenje jeca (Rimljanima 8, 22) No naš Bog je Suvereni Bog koji oduzima naše grijehe, slomljenosti i preokreće to, u svojoj mudroj providnosti, u blagoslove za svoj narod. No da budemo jasni: ponekad se loše stvari dogode i sve samo postane gore. Za one koji su izvan Božjih otkupiteljskih obećanja, loše stvari se mogu dogoditi i očaj vodi do beznađa.
No biblijska nada je drugačija vrsta stvarnosti. Poslanica Hebrejima naziva nadu sidrom duše. Kada oluje života prijete da će smrskati brod, treba nam sidro koje će brod držati. Obećanje otkupljenja, tijela i duše. Kada u životu ne idu sve stvari dobro, znamo da će u Kristu sve biti savršeno u idućem životu.
Neophodni članovi
Imamo sina koji je u mornarici. On je nedavno rekao ovo: sidro je povezano s brodom teškim lancima. To je ključ misije sidra. Što su snažnije karike, to je sidro bolje usidreno. Božji narod i Božja obećanja karike su lanca, koji patnje svetaca drži povezane za sidro nade. Sve stvari izađu na dobro onima koji vole Boga i koji su pozvani na temelju Njegove svrhe.; to uključuje i povezanost s Božjim narodom, Crkvom. Mi smo dijelovi Tijela i kada smo slabi, ranjivi i slomljeni, očajnički smo u potrebi za povezanošću.
VIDI OVO: Netko treba vidjeti da dobro podnosite patnju
Bog teško kada radi stvari onako kako mi očekujemo. U 1. Korinćanima 12, Pavao opisuje metaforu za tijelo, govoreći kako su slabi i nereprezentativni dijelovi isto neophodni. To znači da su oni koji žive sa slomljenošću i nemogućnostima dar Crkvi i potrebni dijelovi Kristovog Tijela. Ako ste član obitelji koja živi sa nemogućnostima, lokalna crkva vas očajnički treba. Pokažite se! Donesite svoju službu prisutnosti i Bog će djelovati kroz vas.
Radost sa kroničnom tugom
Znači li to da će sve biti u redu, da će stvari biti bolje?
U Božjoj milosti i milosrđu možda, no opet možda i ne. Prije svih tih godina, naučilo smo što ”kronična tuga” znači. Gotovo četiri desetljeća kasnije, iznenade nas trenuci kada osjetimo bol neostvarenih snova našeg djeteta koje ima invaliditet. No to ne znači da ne postoji i radost.
Tolkien je napisao da su radost i tuga vrlo bliski jedno drugome. „Uskrsnuće je bio najbolji sretan završetak koji se mogao dogoditi, u najvećoj priči ikada ispričanoj i ona stvara tu ključnu emociju: kršćanska radost koja stvara suze, jer je ona kvalitativna kao tuga, jer dolazi sa onih mjesta gdje su tuga i radost jedno, pomireni, a gdje su sebičnost i altruizam zaljubljeni“. (Pisma, 100)
U drugome eseju, Tolkien je napisao da je „tuga potrebna kako bi nastala radost izbavljenja; ona poriče (usprkos mnogim dokazima, ako želite), univerzalan konačan poraz i s obzirom na to ona je evanđeoska, dajući prolazan uvid u radost, radost izvan zidova svijeta, dirljivu poput tuge“. (Drveće i list) Pavao je rekao istu stvar dvije tisuće godina ranije: sveci mogu živjeti ”tugujući, a opet uvijek se radujući” (2. Korinćanima 6, 10); obje stvarnosti mogu se iskusiti u isto vrijeme.
Velika tapiserija
Jeste li tek započeli mračan dio vašeg putovanja? Možda ste u toj ulici već godinama i shvaćate kako budućnost možda neće biti lakša. Istina je još uvijek istinita. Isus je isti jučer, danas i zauvijek; Bog i dalje sve stvari izvodi na dobro onima koji Ga vole i koji su pozvani na temelju Njegove svrhe. U redu je osjećati i izraziti tugu zbog onoga što je uništeno ili izgubljeno. No u isto vrijeme, možemo osjećati i duboku i istinsku radost, jer znamo kako priča završava.
VIDI OVO: Kako Bog sve u vašem životu okreće na dobro?
Joni Eareckson Tada poznato i mudro kaže: „Ponekad Bog koristi ono što mrzi kako bi li ostvario ono što voli“. Razmišljajte o tome. Dopustite da ta rečenica ”uđe u vas”. To je drugačije gledište, drugi kut gledanja na Rimljane 8, 28. Premda nisu sve stvari dobre, Bog je toliko milostiv da obećava kako će čak i naše slomljene živote upotrijebiti za puno veću svrhu; tako što će nas učiniti da budemo više poput Krista, kako bismo bili Njemu na slavu.
Bog stvara veliku tapiseriju, koje smo i mi dio, čak i one tamne dijelove. Naš problem sa božanskom tapiserijom jest taj što Stvaratelj vidi, zna i nastavlja stvarati sa gornje strane, dok mi vidimo donju stranu i samo naziremo ljepotu onoga što tek treba biti stvoreno. Stoga je naša nada u Kristu. Držimo se Božjih obećanja da ništa nije potraćeno. Čak će se i naša slomljenost i tuga iskoristiti za dobro. Stoga budimo hrabri.
Autor: Michael Beates; Izvor: Desiringgod.org
