Jedan od potencijalnih, pozitivnih učinaka koronavirusa na kršćanstvo jest taj što je vjerojatno da će epidemija uništiti konzumerističko kršćanstvo, barem na kratko vrijeme.
Iako zasigurno postoji mnoštvo razloga za kritiku u vezi toga kako kriza uništava živote, ekonomije i kako svjetske planove preokreće na zapanjujuće brz način, virusni napad na udobno kršćanstvo moglo bi biti nešto što ćemo eventualno slaviti. Slijede tri načina kako COVID-19 uništava konzumerističko kršćanstvo.
1. Crkve su lišene ”viška”
Ovoga Uskrsa više neće biti fotografija na Instagramu, ušminkanih glazbenih programa ili bojama ukrašenih crkava. Bit će odsutna poklanjanja uskršnjih jaja uz pjesme ”Uskrsnuo je”. Raskošna igrališta za pastorovu djecu, ljudi odjeveni u skupu, markiranu odjeću, razgovori o ekonomiji, ništa od toga neće zabavljati one koji obično idu dva puta godišnje u crkvu. Mjeseci planiranja za najkreativniju, najprivlačniju uskršnju službu bili su uzaludni. Pastiri svagdje su vjerojatno deprimirani ovakvim razvojem događaja, no ne bi trebali biti.
VIDI OVO: Što je COVID-19 učinio za crkvu?
Zašto? Iz razloga što je koronavirus od nas uzeo sve one luksuze i nepotrebne stvari, na koje smo naučili i koje smatramo nužnima. Ono što je preostalo su gole osnove: Isus, Riječ, zajedništvo, molitva i pjesma. Ono što preostaje jest stvarnost da Crkva nikada ne može biti uništena; mi smo Kristovo Tijelo i živjet ćemo vječno s Njime. Stvari koje obično činimo u crkvi sada ne možemo, no ono što ostaje, življe nego ikada ranije, jest ono tko smo mi.
U objavi na Twitteru ranije ovoga mjeseca, Duke Kwon objavio je razmišljanja: „Što, ako ne Bog, u ovakvim neobičnim iskustvima, mijenja Crkvu u svijetu na način da ona postaje jednostavnija, lišena svega što nije osnovno i obnovljena u svom fundamentalnom identitetu; Božjeg naroda“?
Između drugih stvari, ovo ”lišavanje” oslobodit će mnoge ljude, uključujući i mnoge pastire, mišljenja kako crkva mora biti udobna i prijateljski nastrojena konzumerizmu, pretrpana prodavaonica zabavnih opcija. Unutar karantene zbog koronavirusa, nezgrapno, ne-ušminkano iskustvo crkve definitivno neće biti najjednostavniji način kako će ljudi provoditi njihove nedjelje. Bit će to izbor suprotan kulturi i to je dobra stvar.
2. Poništavanje stava o vjeri rezerviranoj samo za nedjelje
Za one vjernike koji su vjernici samo nedjeljom ili uglavnom nedjeljom, čija je vjera definirana nekoliko sati na nedjeljnim službama, koronavirus mijenja sve. U razdoblju kada je nedjeljno iskustvo postalo drastično smanjeno na osnovne videozapise sa YouTubea ili videokonferencije (što je apsolutno privremeno i uopće ne idealno rješenje), kršćani su prisiljeni razmišljati o tome kako vjera izgleda kada ”odlazak u crkvu” nije dio vjere.
Ova kriza izvrsna je prilika za to da vjernici osvježe razmišljanje o tome što točno znači biti kršćanin svakog dana u tjednu, u svakom aspektu života. Što znači biti jasan kršćanin u svijetu, gdje je jedna stvar koja je bila sasvim uobičajena u određivanju vjerskog identiteta, nestala? Nadalje, zahtjev da kršćani budu kršćani više nego što su bili samo nedjeljom nikada nije bio veći.
VIDI OVO: Koronavirus će otkriti jednu važnu istinu o vašoj vjeri
Dobra vijest je da postoji mnoštvo kreativnih načina kako kršćani već žive svoju vjeru, usred ove krize. No u tjednima i mjesecima koji slijede, dok se sve veći broj ljudi u našoj mreži odnosa počne razbolijevati i kako strah u društvu bude rastao, potreba za time da kršćani naprave korak naprijed u pogledu služenja bit će eksponencijalno veća, Svi možemo moliti da jedan od dugoročnih rezultata ove krize bude da se Kristovim sljedbenicima obnovi strast za životom i prikazivanjem Kristove ljubavi; u susjedstvima, na radnim mjestima i mjestima pod karantenom, sedam dana u tjednu.
3. Izazivanje kršćana na davanje bez dobivanja
Jedna od najvećih briga za crkve i pastire u ovom neočekivanom razdoblju jest smanjivanje izdvajanja novca za crkvu. Za kršćane koji su potrošački orijentirani, davanje može teško ”sjesti na želudac”, ako oni za to ne dobivaju ništa zauzvrat. Nema uglađene službe slavljenja i izvrsne mladenačke grupe za djecu. Nema kolača, kave ili glazbe koja podiže. Samo umjetno osmišljena služba na zaslonu računala.
No ako članovi crkve prestanu davati zbog transakcijskih očekivanja, to će ih samo razotkriti da su konzumeristički kršćani; da daju samo kako bi dobili. No to tako ne bi trebalo biti, zar ne? Ne, ova ne baš idealno novo ”normalno” za crkve ne bi trebala biti isprika da prestanemo davati samo zato što nismo posluženi, kao što smo bili prije nekoliko mjeseci. Bit crkve nije u tome da se potrošač posluži; bit je u tome da kršćani služe jedni drugima i u požrtvovnom izgrađivanju Tijela, čak i onda kada to košta, kada je nelagodno i neugodno.
VIDI OVO: Bog je jači od koronavirusa i svake druge bolesti
Ovaj trenutak je prilika za ispit prave, vjerne velikodušnosti. Kršćani bi trebali nastaviti davati, čak i dok se ekonomska situacija pogoršava, gubitci poslova povećaju, a u nama se probudi instinkt za gomilanjem. Kršćani bi također trebali zakoračiti u služenje, pronaći kreativne, čak i skupe, načine kako bi ispunili sve veće potrebe onih koji su oko njih, pogotovo najranjivije. Velikodušnost Božjeg naroda za jedne prema drugima u danima koji slijede bit će od još veće važnosti.
Dar neugodnosti
Prije nekoliko godina napisao sam svoju knjigu ”Neugodno”, kako bih izazvao vjernike na otpor udobnosti i konzumerističkom kršćanstvu te da se umjesto toga posvete vjeri, koja je skupa, neugodna i neudobna. Neudobnost je bolna, da razjasnimo, no to je dar koji razjašnjava. Istina je, slijediti Isusa nikada nije ni trebalo biti lagano. (Matej 16, 24; Marko 8, 34; Luka 14, 27) Učeništvo nikada nije trebalo biti prijateljski nastrojeno prema potrošnji. Crkva nikada nije trebala biti udobna.
Pandemija COVID-19 prisiljava nas da upamtimo ovu istinu. Ona trese temelje našeg samozadovoljstva i konzumeristički – uvjetovane udobnosti i tjera nas da se uzdamo u Jakovljevog Boga, koji je naša utvrda. (Psalam 46, 7)
VIDI OVO: 10 načina kako kršćani mogu biti primjeri vjere i mira tijekom pandemije koronavirusa
Usred ove krize, molim za to da crkva postane otpornija i izdržljivija, osnažena vatrama neudobnosti i pojačana obnovljenom ovisnošću o Isusu Kristu, našoj jedinoj udobnosti u životu i smrti.
Autor: Brett McCracken; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje koje vrijedi za portal Novizivot.net.
