U 3. poglavlju Otkrivenja, Krist ukratko iznosi svoju poruku svim sedmorim pastirima i crkvama Otkrivenja. Njegove riječi govore: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom” (Otk 3,19-20).
Kršćani prečesto ne otvaraju vrata svoga srca Isusu. Kad kuca, nisu čak ni kod kuće. Umjesto toga, na vratima je poruka koji govori: “Dragi Gospodine, nisam kod kuće, služim u bolnici, a kasnije u zatvoru. Vidimo se u crkvi.”
Mnoge crkve danas čine mnoge dobre, humanitarne stvari u Kristovo ime. Imaju programe za gotovo svaku ljudsku potrebu, a članovi žive čistim, ispravnim životom, pažljivo izbjegavajući grijeh. Ali nešto se u vezi s njima promijenilo. Jednom su ti vjernici bili odani svome zajedništvu s Isusom. Ne bi prošao nijedan dan a da ne bi provodili vrijeme nasamo s njim. Ali sad su stvari drukčije. Sve što mu daju brz je pozdrav na njihovu putu na neki posao. Kako je to ozbiljno Isusu?
Isus nas upozorava: “U mojoj se crkvi nešto izgubilo. Moja strahovita nazočnost. Morate se vratiti u tajnu klijet, vratiti da večerate sa mnom. Inače, uklonit ću svoju nazočnost od vas. Sva vaša dobra djela – propovijedanje, evangeliziranje i davanje – moraju proisteći iz našega zajedničkog vremena. To mora doći s moga stola.”
Crkva u Efezu (Otk 2,1-11) izgubila je nešto što je jednom imala – očitovanje Kristove nazočnosti u svojoj sredini. Počeli su uzimati Isusovu nazočnost zdravo za gotovo i to je utjecalo na njihovu službu. Jednom su se ljubili i brinuli se jedan za drugoga, ali sad su isto tako uzimali jedan drugoga zdravo za gotovo. A to je imalo poguban učinak na njihov trud da čine dobra djela. Bili su tako zaposleni služeći ljudima da su se usredotočili na svoja djela, a ne Kristovu ljubav.
Sad ih je Isus upozorio: “Ako ne izvršite promjene – ako se ne vratite k svojoj gladi za mene – uklonit ću vaše svjedočanstvo. Više nećete imati nikakav autoritet kad činite svoja dobra djela. Sve će to biti ni za što.”
Autor: David Wilkerson
