Koje su posljednje riječi koje je Isus izgovorio prije nego što će otići na križ? Što je rekao svojim učenicima? Što biste vi rekli, ljudima koje ste najbolje poznavali i najviše voljeli, u noći kada trebate biti izdani?
Pred noć najnepravednijeg dana kojeg će netko pretrpjeti, Isus je sjedio sa svojim učenicima, znajući da će biti izdan od strane nekoga tko Mu je blizak. Znao je da će Ga Njegovi bliski prijatelji napustiti za nekoliko sati, ostavljajući Ga da bude nedužan uhićen, nepravedno osuđen i brutalno pogubljen; sam. Što je trebao reći tim ljudima, ljudima koje je poznavao i volio godinama, ljudima koji će izgraditi Njegovu Crkvu i biti progonjeni zbog Njegovog imena, ali ljudima koji bi Ga te noći, zbog straha i zbunjenosti, napustili?
Njegove posljednje riječi tog groznog Velikog četvrtka riječi su koje toliko očajnički trebamo čuti. Vjerujte, čak i kada izgleda nemoguće i kada se čini da ćete sve izgubiti. Volite, čak i onda kada želite otići. Prebivajte u mojoj ljubavi, tako što ćete pažljivo i uporno činiti ono što sam vam rekao da činite. Ohrabrite se, čak i kada vas srce počinje izdavati. Budite u miru, čak i onda kada vaš život izgleda poput bojišta.
1. Što god da dođe, vjerujte.
Isus kaže: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“! (Ivan 14, 1) Ponovno kaže: „Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi“. (Ivan 14, 29) Prije nego što je otišao u smrt, Isus ih je upozorio kako bi znali da, bez obzira na užase koji se dogode i bez obzira na osjećaje koji im mogu reći drugačije, Bogu se može vjerovati; unutar i tijekom gorkog završetka.
Mnogi od nas propuste otriježnjujuću snagu ovih riječi, jer mislimo da je vjerovati lako. Možda smo se borili sa sumnjama, no nismo bili prisiljeni, u trenucima života i smrti, odlučiti jesmo li zaista spremni stajati s Kristom, bez obzira na sve. To je ono s čime će se muškarci u toj prostoriji suočiti; ne slobodom religije, ne pravom okupljanja i štovanja, već mržnjom, osudom i eventualno mučenjem. Svaki čovjek koji je čuo da Isus govori ”Vjeruj u mene” nakon određenog vremena umro je zbog vjere.
Mi se možda nećemo suočiti s onime što su prošli učenici (i što prolaze neki i danas u svijetu), no i dalje može, ponekad biti teško vjerovati. Naše patnje, različitih vrsta, mogu, u vezi naših misli o Bogu, donijeti uznemirujuće misli. Ali ipak, u najmračnijim, najbolnijim danima u povijesti, znajući što će propatiti, znajući što će oni nakon nekog vremena propatiti, Isus im govori: „Neka se vaša srca ne uznemiruju. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene“.
Bez obzira na to koja se tama nalazi ispred vas, očekivana ili ne, Isus svojim prijateljima i danas isto poručuje.
VIDI OVO: Molitva na Veliki četvrtak
2. Ljubite jedan drugoga, pogotovo kada je teško.
Vjerovanje neće biti jedina planina s kojom će se ti muškarci susresti. Najviše ponavljana i najčešće zapamćena iskra iz te noći, može biti iznenađujuća za čuti:
„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“. (Ivan 13, 34) Isus kroz tri poglavlja ponavlja istu zapovijed (Ivan 13, 14; 15, 12-13) i dolazi to sažetka: „Ovo vam zapovijedam: ljubite se među sobom“! (Ivan 15, 17) Isus se nalazio pred pogubljenjem, pripremao se za rat protiv sotone, pakla i smrti, a ipak svoj posljednji dah dao je kako bi podsjetio učenike na međusobnu ljubav. Zašto? Jer je znao, vrlo bolno i osobno, koliko će ih ta ljubav koštati; koliko će teško biti voljeti grešne ljude.
Kada je Isus te večeri kleknuo kako bi im oprao noge, znao je s kakvim užasima će se te noge susresti dok budu hodale cestom ljubavi; da će biti kamenovane ili gore, premlaćivane i ostavljene u zatvorima, obješene na križevima. Da, Isus bi otišao na križ umjesto njih i tako bi ih spasio od užasnog gnjeva kojeg su zaslužili, no Isusova smrt ne bi ih poštedjela duboke agonije ovoga svijeta. Dok je uzeo i nosio križ kojeg oni nisu mogli nositi, pozvao je svakoga od njih neka uzmu svoje križeve (Matej 16, 24); križeve koje ne mogu nositi sami, no koje će ipak nositi, uz Njegovu pomoć.
Ljubite jedni druge. Zapovijed ne znači molba za održavanjem mira, kao što roditelji traže od djece koja se svađaju. Zapovijed znači krvlju zarađeni, borbeni poklič u borbene redove, u najveći rat koji se ikada vodio. Kako volimo jedni druge nije slučajno ili sukladno sa svemirom, već je u samome srcu onoga što Bog želi reći svijetu. „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Ivan 13, 35)
VIDI OVO: 7 Isusovih izjava s križa i njihovo zadivljujuće značenje
3. Slušajte moje zapovijedi.
Isus je rekao ”vjerujte”, čak i dolini sjene smrti, no nije rekao samo da trebaju vjerovati. Isus ih potiče na činjenje svega onoga što im je rekao da čine, uključujući i ljubav jednu prema drugome. Kako bi njihova vjera preživjela sve opasne ceste koje ih čekaju, oni bi trebali biti u potpunosti posvećeni svemu što im je Isus zapovjedio. „Ako me ljubite“, Isus im kaže, „držat ćete moje zapovijedi… Vi ste moji prijatelji, ako činite ono što vam zapovijedam“. (Ivan 14, 15; 15, 14)
Dok se spremao napustiti ovaj svijet, Isus je pogledao svoje učenike u oči i rekao im je neka budu poslušni. Isus isto kaže i nama, dok hodamo u svojim nevoljama. „Prebivajte u mojoj ljubavi. Ako držite moje zapovijedi, prebivat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao Očeve zapovijedi i prebivao u Njegovoj ljubavi“. (Ivan 15, 9-10)
Snaga koja nam je potrebna kako bismo nastavili dalje i dali plod, pogotovo za vrijeme patnje, potječe iz Božje ljubavi prema nama; a mi prebivamo u toj ljubavi tako što slušamo Njegov glas. Isus kaže: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“. (Ivan 15, 5) Ako pokušavamo ići kroz tamu bez slušanja Krista, tapkat ćemo i nećemo postići ništa, ali s Njime, možemo činiti i izdržati sve; obećanje u koje se sam Isus pouzdavao, u molitvi, dok je išao na križ. (Marko 14, 36)
4. Ohrabrite se u svakoj oluji.
Ta večer Velikog četvrtka bila je sve samo ne mirna. Rat za svemir, britko sakriven za većinu čovječanstva, sada se odvijao u Jeruzalemu; a učenici su bili uhvaćeni u središte sukoba.
A ipak, Isus je još uvijek mogao reći: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“. (Ivan 14, 27) Taj čovjek nije imao zemaljskog razloga da im da mir, a ipak učenici su dobili mir, koji je rodio savršenom mudrošću i svemogućom vlašću samoga Boga. Isus im nije samo dao mir; dao im je svoj mir.
Dok im je predavao mir, nije umanjivao opasnosti s kojima će se susresti: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“. (Ivan 15, 19) Svijet će vas mrziti. Vi ćete također ispiti gorku čašu patnje. (Matej 20, 23) „Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga“. (Matej 24, 9) Ipak, neka se ne uznemiruju vaša srca.
Samo Bog, koji je u potpunoj kontroli nad svim stvarima, je mogao dati mir u danima poput takvih i u danima koji su kao naši.
Isus kaže: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“! (Ivan 16, 33) Kada vas život počne nadvladavati, sjetite se da je Krist život nadvladao za vas i da imate mir. Vjerujte u sve ono što je Isus za vas. Volite jedni druge neumorno. Prebivajte u Njegovoj velikoj ljubavi, ljubav koja se prikazuje svakim bolnim korakom kojeg je Isus zakoračio kako bi vas zadobio.
Izvor: DesirinGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
