Jeste li stvoreni jedno za drugo? Po čemu to možete prepoznati? Unatoč svim radostima koje pruža, brak često nalikuje bajci “Ljepotica i zvijer”.
Svi misle kako smo mi idealan par. Brakovi se sklapaju na nebu, kaže se, i naš je bio intenzivno pripremljen kroz molitvu. Bili smo sigurni da nas je Bog spojio kako bismo mu zajedno mogli služiti. Činjenica da oboje volimo knjige, špagete, te praviti planove za budućnost, samo nas je uvjerila u tome. Da, mi smo bili stvoreni jedno za drugo!
Negdje između završetka medenog mjeseca i rođenja našeg prvog djeteta, suočili smo se sa strašnim saznanjem: oboje smo, kada je u pitanju osobnost i temperament, izabrali partnera koji je bio sušta suprotnost onog drugog. To nas nije trebalo iznenaditi.
Jedna klasična teorija kaže da nas privlači osoba koja predstavlja nerazvijenu ili neostvarenu komponentu naše vlastite osobnosti – sve ono što mi zapravo nismo. Grci izražavaju tu ideju u jednom mitu: da bi mu oduzeli moć, bogovi su podijelili čovjeka na dvije polovice. Cijeli čovjekov život zato protječe u traženju one “druge polovice”.
Moraš postati kao ja!
Kada pronađemo drugu polovicu, najveći broj nas se baca na zadatak da partnera pretvori u odraz samog sebe. Ponašaju se tako kao da im vjenčani list daje pravo da postanu kipari.
Mom suprugu i meni je postalo jasno da brak podrazumijeva jedinstvo. Pitanje je samo tko će se od nas dvoje prilagoditi onom drugom? Kako uskladiti njegovu točnost i ljubav prema redu s mojom sklonošću za kreativni nered? Što raditi sa činjenicom kako ljudi potiču moju energiju, a njega umaraju? Šalimo se da se nadopunjujemo kao lijeva i desna strana mozga, Međutim, iza ove fasade borimo se povjerovati kako bi naša različitost mogla izazvati nešto više od tihog očajanja.
VIDI OVO: Srodne duše ne postoje, a evo i zašto
Prije nego što brak uspije, moramo se upitati koliko je, zapravo, težak zadatak da se dvije različite ličnosti spoje i počnu živjeti zajedno. Ne samo da postoji nepremostivi jaz između razlika u karakteru, već moraju biti pobjeđene i različitosti između muškarca i žene. Ponekad se pitam jesu li muškarci i žene zaista namijenjeni jedni drugima. Možda bi bilo najbolje živjeti u susjedstvu te se povremeno posjećivati…
Borba ili harmonija?
Mi smo – barem na dan vjenčanja, uvjerene kako smo se udale za prekrasne prinčeve ili oženili divnim princezama. Ali, kada mjesečinu i ruže zamijeni pranje posuđa na dnevnoj svjetlosti, “zvjerska” strana našeg partnera dolazi do izražaja. Često ovo “otrežnjenje” ne znači ništa drugo nego neizostavno ispitivanje gdje je prag naše izdržljivosti.
U našem braku je za mene veliki izazov bilo upozorenje apostola Pavla, da jedni druge prihvatimo onako kako nas je Krist prihvatio (Rim. 15,7). Ukoliko ovu zapovijed primijenimo na brak, to znači: ako je Bog uz pomoć križa uspio pomiriti ljude sa sobom i Židove i pogane ujediniti u Kristu, onda isto tako može učiniti nešto izuzetno – da muškarca i ženu – dvije potpuno različite osobnosti, spoji u harmonično jedinstvo.
U našem braku se taj proces odvijao ruku pod ruku s postupnom, ali radikalnom promjenom načina razmišljanja, što nije bilo lišeno neugodnosti. Nakon petnaest godina braka, osobne razlike su nas više spajale no razdvajale. U tom procesu smo morali pomaknuti neke granice koje je lako razumjeti ali teško prihvatiti.
VIDI OVO: 7 znakova da je vaša veza potvrđena od Boga
Bog nas je s dobrim razlogom načinio samostalnima. Sedma godina braka, često označena kao “prekretnica”, prijeti da kulminira u bespomoćnost i odvede u iskušenje. Mislim kako problem nastaje onda kada se shvati da je partner ne samo drugačiji od nas, već će vjerojatno takav i ostati. Te razlike u dizajnu su djelo Božjega plana.
Nitko na svijet ne dolazi kao neispisani list papira. Karakteriziraju nas određene slabosti i prednosti koje Gospodin, naš veliki tvorac, želi oblikovati. Čak su i crte našeg karaktera, koje često smatramo preprekom, obično sastavni dio tog predivnog dizajna.
Ovo načelo je posebno došao do izražaja u braku velikog reformatora Martina Luthera i njegove žene Kate. Cijelog života je Luther patio od morbidne introspekcije i depresije. Njegova žena Kate, bivša časna sestra, hrabrila ga je i iznova pokušavala mu poboljšati raspoloženje. Jednom prilikom Luther je proveo tri dana zatvoren u sobi. Konačno je Kate razvalila vrata. Kada je ugledao kako stoji na praznom okviru vrata, Luther je nedužno upitao: “Zašto si to učinila? Ništa nisam napravio!”
Jedan od razloga za napetost bila je i Lutherova melankolija. Ali ta njegova osobina, koja mu je s jedne strane u mnogome otežavala život, s druge strane je od njega načinila osjećajnog i ozbiljnog proučavatelja Svetog pisma. Njegove knjige i teorije činile su čvrstu teološku podlogu reformacije. Kate je od samog početka spoznala da je slabost njenog muža u stvari naličje njegove velike snage. One nisu mogle funkcionirati razdvojeno.
Engleski pisac Charles Williams je smatrao kako svatko od nas posjeduje “vječni identitet”, dakle da je na neki način obilježen u vječnosti – onako kako nas je Bog stvorio. On tvrdi da bi romantična ljubav bila naslućivanje tog vječnog identiteta kroz zagrljaj onog drugog. Dobro je s vremena na vrijeme prisjetiti se tog naslućivanja i prepoznati mogućnosti koje smo nekad na početku vidjeli u našem partneru. Tu viziju o drugom čuvamo čitavog našeg života.
“Potrebna mi je tvoja različitost”
Nama je neophodna partnerova različitost. Prihvaćajući različitost našeg partnera izražavamo sljedeće: “Ti u moj život unosiš kvalitete koji meni nedostaju. Potrebno mi je to što ti pružaš.” Ovu prepreku je vrlo teško prijeći jer se na prvi pogled čini da ćemo, ukoliko pozdravimo različitost našeg partnera, sami sebe umanjiti. Posjedujemo osobine koje cijenimo, a negiramo ih kod sebe. U suštini, prihvaćanje različitosti našeg partnera utječe na razvoj naših osobnih sposobnosti. Postat ćemo zreliji onda kada prepoznamo nešto izvan naših ograničenih predstava. I, biti ćemo pošteđeni toga da našu točnost, kreativnost ili spontanost uzdignemo na pijedestal i da taj odnos žrtvujemo na oltaru vlastite preosjetljivosti.
VIDI OVO: 4 znaka da veza nije od Boga
Mi smo slični ljepotici koja se plaši kako će izgledati zajednički život sa zvijeri u zamki. Pri tom ona riskira život. Ali, na poseban način dolazi do zaključka do kojeg svi moramo doći: kada poljubimo zvijer u onom drugom, dolazi do tihe promjene. Kao pojedinci i kao par biti ćemo slobodni više ličiti na prinčeve i princeze, što je Jahve imao u vidu kada nas je stvarao.
Autorica: Paula Rinehart
PROČITAJTE JOŠ:
