Pa, ovo je moj slobodan dan – dan za pisanje i razmišljanje – a baš mi i ne ide. Ironija je da trenutno radim na ideji distopije – trebao bih biti inspiriran!
To je zato što se sada čini da je koronavirus preuzeo svijet, on je oluja zbog koje su mnogi bolesni, a ostali zabrinuti za svoje voljene.
Imali smo potencijalan slučaj u prijateljevoj obitelji prošli vikend i jedna osoba u timu koji ja vodim i netko iz crkve su izgleda bili izloženi.
Slijedeći krug je utjecaj na društvo. Što će to značiti na našim radnim mjestima i u našim zajednicama, i što će biti dugotrajne posljedice na ekonomiju i zdravstvo? Kada ovo sve završi, kako će proći poslovi koji nisu mogli ostati otvoreni tijekom krize?
VIDI OVO: 10 načina kako kršćani mogu biti primjeri vjere i mira tijekom pandemije koronavirusa
Ujedno, sve se to kumulira u jednu veliku spužvu koja kao da nam iscrpljuje um te se ne možemo usredotočiti ni na što drugo. Ne živim u strahu, samo mi je pažnja potpuno okrenuta u drugom smjeru. Čini se kao da je normalan život na čekanju. Čak ne mogu ni pogledati malo nogometa.
Pa, evo nekoliko misli o cijeloj ovoj zbunjenosti.
Nije samo do vas
Jedna od posljedica svega ovoga jest da se ljudi počinju brinuti da se previše brinu. Briga je, iskreno, prirodna reakcija i nitko se ne treba osjećati loše ako se brine. Mene tješi što naša vlada svemu ovome prilazi s dosta znanstvene strane, za razliku od recimo Amerike gdje sve silazi s glave Donalda Trumpa. Preporučujem da pratimo savjete koje nam vlasti daju.
Ljudi su bitni
Ovakva vremena pokazuju što je bitno, a to su ljudi. Ne stvari, ne događaji, čak ni nogomet. Jako je divno čuti razne priče o ljudima koji pomažu jedni drugima. Nadam se da će to biti pozitivna strana svega ovoga – više brige jednih za druge.
VIDI OVO: Kako vjernici trebaju reagirati na pandemiju koronavirusa?
Stvoreni smo da trebamo jedni druge
Ovo je jedna od stvari koju neprestano ponavljam, ali je istinita. Jednako kao što trebamo zatomiti glas koji nam govori da se ne trebamo brinuti, ujedno trebamo ugušiti instinkt koji nam govori trebamo sve sami raditi. Budimo iskreni – većinom nam je lakše ponuditi, nego primiti pomoć, ali u ovakvim vremenima će nam eventualno zatrebati pomoć. Trebamo naučiti da je to normalno i da je sklonost društva da nas učini potpuno neovisnima zapravo prava glupost. Ovo se odnosi i na panično kupovanje – kada se osvrnemo oko sebe i pomognemo, mi shvatimo da je svega dovoljno za sve.
Trebamo činiti zdrave stvari
Možda sam i ja kupio mnogo nekih namirnica preko vikenda (koje nisu baš zdrave), ali me je zato jako pogodilo otkazivanje polu-maratona u kojem sam namjeravao sudjelovati. Postoje stvari koje znamo da su dobre za nas i koje trebamo nastaviti raditi (odlazak u šetnju i gašenje 24-satnih vijesti). Trebamo se čuvati stvari koje su za nas loše – točnije, negativnih osoba na društvenim mrežama. Negativnost vam neće pomoći. Ignorirajte ju. Uvijek će postojati kritičari i teorije zavjere.
Trebamo imati vjere
Što je vjera u ovakvim vremenima? Jesu li to televizijski evanđelisti koji nam nude poslati ozdravljenje preko tv-a? Je li to nijekanje činjenice da koronavirus lako može doći i do nas?
Za mene je vjera, u ovakvim trenutcima, da ovo nije sve, čak i ako se tako čini. Mi se molimo da se kroz pridržavanje zakona i znanstvena otkrića ova bolest može prestati širiti. No povijest nas uči da su ovakve stvari dio našeg svijeta.
VIDI OVO: Koronavirus će otkriti jednu važnu istinu o vašoj vjeri
Mi smo privilegirani što živimo u vremenu tako uznapredovale medicine, no znamo da će svakog od nas posjetiti bolest i smrt, sviđalo nam se to ili ne.
Vjera je znati da Bog nudi biti s nama kroz sve ovo, kroz svu nesigurnost i patnju. U svemu ovome, Bog želi da smirimo srca i okrenemo oči prema onima s kojima možemo stajati.
Jedna od stvari koja mi pomaže u vremenu tjeskobe je saznanje da će i to proći; neće trajati vječno.
Dok to činim, podsjećam se na prošle situacije, vremena kada mi je Bog pomogao. Nekad je u cilju pobjeda, a ponekad preživljavanje.
Sada je ovo grozno, ali koronavirus neće imati posljednju riječ.
Autor: Dave Luck; Izvor: Christiantoday.com
