Prije nekoliko godina, bliska prijateljica otišla je od vjere.
Još se uvijek sjećam našeg posljednjeg razgovora o Bogu, kada mi je rekla da njoj Bog nije pomogao. Molila se, molila je Boga da promijeni njezinu situaciju, no stvari su bile samo gore. Ljutito je upitala: „Tretira li Bog ovako svoju djecu“?! Nastavila je govoriti o stvarima koje Bog nije učinio, usprkos njezinoj vjernosti. Umorila se od činjenja dobrih stvari, jer ju to nije nigdje odvelo.
Razumijem kako se moja prijateljica osjećala. I sama sam imala nepisane, neizgovorene dogovore s Bogom; pokušavala sam živjeti pravednim životom i očekivala sam da će me Bog blagosloviti tako što će popraviti moje probleme, pogotovo ako sam se molila i čitala Bibliju. Nakon što sam postala kršćanka kao tinejdžerka, bila sam sigurna da će mi Bog olakšavati život i da sve što ću ja trebati činiti jest živjeti ga.
Godinama sam osjećala kao da Bog ispunjava svoj dio dogovora, no moje se povjerenje srušilo nakon prvog pobačaja. To mi se nije trebalo dogoditi. Bračna kriza zamalo me je dokrajčila i nakon što sam počela s iscjeljenjem, naš novorođeni sin odjednom je umro.
Što je patnja stvorila u meni
Svaki puta kada bi nešto drugo pošlo po krivu, preklinjala sam Boga da to popravi, da odnese bol, da vrati stvari kakve su bile. Kada su se stvari pogoršavale, ljutito bih prestala razgovarati s Bogom, pitajući se sluša li On uopće.
VIDI OVO: Dok promatrate ove istine, Božji mir će preplaviti vaše srce
Shvatila sam, poput Petra, da nisam imala nigdje drugdje za otići, jer je samo Isus imao Riječi života. (Ivan 6, 68) Vapila sam Bogu da mi pomogne kako bih Mu opet mogla vjerovati, povezati se s Njime i kako bih mogla pronaći nadu u onome što je izgledalo kao neprobojna tama. Trebala sam mir kojeg nisam mogla pronaći nigdje osim u Isusu. Tada se moja vjera radikalno promijenila. Pronašla sam neopisiv mir i nadu koju ranije nisam iskusila; moj lagani, život bez nevolja nije stvarao ništa, osim trenutnog užitka. No patnja je stvarala nešto nepokolebljivo.
Patnja je katalizator koji nas prisiljava da se krećemo u jednom ili drugom smjeru. Patnja svakoga promijeni.
Patnja vas uvijek mijenja
Pavao kaže: „I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“! (Rimljanima 5, 3-5) Ovdje, kršćanska će patnja u konačnici rezultirati nadom zbog koje se nećemo posramiti. No mi ne prelazimo izravno iz patnje u nadu. Za neke, poput moje prijateljice, patnja vodi do pobune i ljutnje i uništava, a ne osnažuje njihovu nadu. U čemu je razlika? Zašto patnja kod nekih povećava vjeru i nadu u Boga, a kod drugih je uništava?
VIDI OVO: 12 razloga zbog kojih vas Bog može pozvati na patnju
Razmišljala sam o ovom pitanju godinama. Zahvalna sam na tome što se Bog odlučio otkriti meni kroz patnju, no rastužilo me to što drugi vide samo patnju, ne i Boga koji ljubi iza nje. Neke od razlika počivaju na tome kako shvaćamo i proživljavamo nadu i patnju u našem hodu s Bogom.
Kako pronaći nadu u patnji
Kako bih pronašla nadu u patnji, ne smijem biti privezana za određeni rezultat. Moja nada ne počiva na tome da će moja situacija ispasti na određen način, da će mi Bog dati ono što želim, već na tome da će Bog uvijek učiniti ono što je najbolje za mene. To je živa nada u Spasitelja koji me voli, ne u rezultat u vezi kojeg mislim da imam pravo. Trebam vjerovati da Bog neće učiniti ništa što nije u mom najboljem interesu i da je sve što se događa u mom životu ovdje za moje dobro. (Rimljanima 8, 28) Božja ljubav je izlivena na mene, cijela Biblija govori o toj ljubavi. Križ je prikazuje i Duh Sveti zapečaćuje.
No ako ne vjerujem u Boga i ne vjerujem da me voli, neću vidjeti kako moja patnja može biti dobra. U trenutku, ona je bolna; zasigurno se zbog nje ne osjećamo dobro. Počet ću prosuđivati Božju vjernost i ljubav na osnovi onoga što mogu vidjeti i po tome odgovara li Bog na moje molitve onako kako to priželjkujem. Otići ću prije nego što vidim završetak, pritom ću prolaziti kroz najteže dijelove iskušenja bez da ikada dođem do dobrog dijela. Neću vidjeti ništa čemu se mogu radovati i moja patnja će izgledati uzaludno.
VIDI OVO: Patnja je neizbježan put prema prekrasnom životu
No, kada je moja nada u Bogu za kog znam da me voli, Bog me, kroz moja iskušenja, oblikuje. Kada je moj sin umro, vjera mi je bila potresena i počela sam sumnjati u sve oko sebe. No kada sam zavapila Bogu, On je svoju ljubav izlio u mene. Moja vjera je narasla.
Kada sam, godinama kasnije, saznala za svoju bolest, isprva sam bila uplašena, no sjetila sam se koliko je Bog bio vjeran prema meni. Nisam paničarila; znala sam iz iskustva da će mi Bog dati sve što mi je potrebno. Biblija nas podsjeća na to da tereti i očaj života mogu osnažiti naše živote. (2. Korinćanima 1, 8-9) To se događa zato što se u našim najdubljim strahovima ne oslanjamo na nas same, već na Boga koji uskršava mrtve. Što više toga izdržimo s Isusom i uvidimo da je On dovoljan, to naša vjera postaje snažnija.
Vatra koja oblikuje
Ta izdržljivost stvara karakter. Patnja omekšava naše tvrde kutove; zbog nje manje prosuđujem i pomaže mi da cijenim ljude više od stvari. Patnja me prisiljava da se usredotočim na ono što je važno u životu.
Kao rezultat, suosjećajnija sam, više se kontroliram, zadovoljnija sam, više molim, strastvenija sam u vezi Biblije i više uzbuđena u vezi raja nego što bih inače bila. Bila bih iritabilnija, kritičnija i nestrpljivija nego što jesam, no moja tjelesna ograničenja uče me ljubaznosti, strpljenju i milosrđu. Sva moja patnja bila je prilika za rast.
VIDI OVO: 6 sigurnosti od Boga koje vam daju nadu u vrijeme patnje
Moja nada jest da ću jednoga dana gledati Božju slavu i biti preobražena. (2. Korinćanima 3, 18) Patnja mi daje pred-ukus obje stvari. Iako sada ne mogu vidjeti ono čemu se nadam (Rimljanima 8, 24), Bog u Bibliji obećava i sva moja iskustva iz prve ruke o Njegovoj vjernosti uvjeravaju me da neću biti razočarana. Okusila sam tu vjernost u najdubljim, najprjevarnijim dolinama, gdje je Božja prisutnost rastjerala strah, (Psalam 23, 4) tako da sam sigurna da Njegova obećanja nikada neće iznevjeriti.
Stoga, mogu se radovati u mojoj patnji, znajući da je Bog koristi kako bi me oblikovao u nešto što sama nikada ne bih mogla postati. Moja vjera je snažnija, moja osobnost više poput Kristove i moja nada sigurnija. Hvala neka je Bogu na tome što, dok Mu vjerujemo, uvjereni kako čini ono što je najbolje za nas, patnja zaista stvara nadu.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Izvor: Desiringgod.org
