Samohrani otac je posvojio 11-godišnjeg Petera kojeg su posvojitelji napustili. ”Ovo je blagoslov za kojeg ne mogu biti zahvalniji.”
Većina nas misli da je posvojenje konačno kada su papiri potpisani, no jedan je dječak na vrlo traumatičan način saznao da se doslovno može „otkazati“ svoje posvojeno dijete kao pretplatu za Netflix.
Anthony je mislio da je napokon dobio svoj sretni završetak kada ga je sa 4 godine posvojila divna obitelj.
No, sve se srušilo kada su ga sedam godina kasnije ti isti roditelji odveli u bolnicu gdje su ga odbacili kao da je potrošni materijal.
I zamislite – to što su učinili bilo je legalno! Ali ne i moralno.
Nakon što su njegovi bivši roditelji pobjegli s mjesta događaja, nisu se nikada osvrnuli kako bi vidjeli što se događa s dječakom. Najžalosnije je što to nije prvi put da su ti ljudi učinili takvu stvar djetetu.
Njegova priča je objavljena na nekoliko stranica, a slična je tragičnoj bajci braće Grimm:
„Nije znao hoće li se ikada vratiti po njega jer on nije znao za plan da ga napuste. Većina ljudi ne može zamisliti da roditelj to može učiniti djetetu, ali to nije bio njihov prvi put. Vidite, isto su učinili svom drugom posvojenom sinu samo dvije godine ranije“.
No, u priču je ušao Peter Mutabazi koji je pomogao dječaku da promjenu tu tužnu priču.
Kada je Petar započeo svoje putovanje kao udomitelj, udomio je dva brata koja su mu promijenila život. Ujedno su promijenila njegovo shvaćanje o tome koliko jedna osoba zaista može voljeti drugo ljudsko biće.
Na žalost, sedam mjeseci nakon što ih je udomio, sud je odlučio vratiti braću njihovim biološkim roditeljima. Peter je bio nepripremljen za težak oproštaj od dječaka koje ja istinski zavolio kao da su mu pravi sinovi. Nikakav ga priručnik nije mogao pripremiti na nešto tako teško.
Dok se vozio sa suda, Peter je shvatio da će braća ipak imati priliku odrasti sa svojom biološkom obitelji. Iako je zbog toga bio sretan, srce ga je i dalje boljelo.
Zbog toga je Peter na prvu odbio udomiti 11-godišnjeg Anthonija „samo na jedan vikend“ Još ga je boljela rana od toga što se morao oprostiti sa braćom koju je udomio.
No njegova socijalna radnica je imala način da ga razuvjeri riječima „pravo dijete u pravo vrijeme“ što je značilo da soba koju je Peter sredio za udomljenu djecu neće dugo biti prazna.
Zapravo, biti će vječno ispunjena ljubavlju.
Tada nije imao pojma da će uskoro upoznati dječaka koji će uzeti njegovo prezime i početi ga zvati „tata“.
Peter je odrastao sa nasilnim ocem u malenom i siromašnom selu na granici Ugande i Ruande. Njegova teška iskustva iz djetinjstva su ga učinila osobom koja je željela stvoriti bolji život za svu napuštenu djecu.
Kada je njegov posao sa nekretninama počeo cvjetati i kada je imao dovoljno novca da se brine za najmanje dvoje djece, Peter je odlučio postati udomitelj.
Mislio je da će to značiti da će se samo na kratko brinuti za djecu čiji se roditelji nisu mogli brinuti za njih, no tada je stigao Anthony „samo na jedan vikend“.
Peterov se pogled na svijet skroz preokrenuo:
„Nikada nisam očekivao da ću biti udomitelj djeteta kojeg su posvojili roditelji koji su vodili živote u skladu sa standardima određenim za posvajanje djeteta, a koji su samo napustili, ne jedno, nego dvoje svoje djece“.
Najprije Peter nije želio znati razlog zašto je Anthony trebao udomitelje, nije mogao podnijeti da mu se srce još jednom slomi i nije se htio previše vezati. Bio je odlučan u tome da će Anthony smjeti s njim biti samo preko vikenda, a onda će morati ići dalje.
No, to je bilo prije nego ga je Anthony oslovio kao „tata“.
„Rekao sam mu da me može zvati ‘gospodin Peter’ i 20 minuta nakon što je stigao me je pitao može li me zvati ‘tata’. Što? Nisam mu znao ni prezime, a on me je htio zvati ‘tata’. To nije bilo uobičajeno jer većina udomljene djece želi da jasno znate da niste njihovi roditelji i da ‘nikada nećete biti’. No, ovaj dječak ništa slično nije ni spomenuo“.
Peter je bio nepripremljen te je odmah povikao „NE, NE, NE“. Čak je podsjetio Anthonyja da će ostati samo 48 sati tako da nije bilo potrebe da se bolje upoznaju.
No, kada je došao ponedjeljak, a Anthony je trebao krenuti dalje, Peter je napokon skupio hrabrosti da pita socijalnu radnicu o dječakovoj pozadini.
Odgovor koji je dobio ga je potpuno slomio. Peter nije imao pojma da je nešto takvo moguće ili čak legalno.
Žena mu je objasnila kako je Anthonyja prvo napustila njegova biološka majka kada je imao 2 godine, a nakon toga i njegovi posvojitelji koji su ga odgajali gotovo 10 godina.
Drugi se slučaj nazivao „propalim posvojenjem“. No u stvarnosti je to bila samo užasna okrutnost.
„Potpisali su da se odriču svojih roditeljskih prava i nikada se nisu osvrnuli. Bio sam potpuno šokiran. Nisam mogao vjerovati što čujem. Počeo sam plakati od bijesa nad djelom tih ljudi prema tom 11-godišnjem djetetu“, rekao je Peter.
Peter je shvatio da ne može biti samo još jedna osoba u redu onih koje su napustili ovog dječaka.
Činilo se da je Anthony jako dobro znao što čini kada je Petera nazvao „tata“.
„Odbio sam dopustiti da opet bude odbačen. Ionako me je već zvao tata. Pitao sam socijalnu radnicu da mi da papire potrebne da ga odmah slijedeći dan upišem u školu. Pitala me je najmanje 100 puta jesam li siguran, a tada smo oboje zaplakali“.
Peter je uvjerio socijalnu radnicu da Anthony neće više morati razmišljati o tome odakle dolazi njegova hrana, zaklon i ljubav prema njemu.
Ne samo da se odlučio brinuti se za Anthonyja i dati mu da ga zove tata, nego ga je Peter nakon nekoliko mjeseci i službeno posvojio.
„Možda će doći kao iznenađenje kada kažem da sam trebao svog sina više nego je on trebao mene“.
Peter je službeno posvojio Anthonyja 23.11. te mu je dao svoje prezime. Ujedno je rekao: „Ovo je blagoslov za kojeg ne mogu biti zahvalniji. Zaista sam iznenađen koliko je on pozitivan i snažan unatoč svemu kroz što je prošao“.
