Ova žena je osjetila poziv u srcu da učini nešto neobično. Platila je na blagajni namirnice nepoznatom muškarcu koji je samohrani otac, a onda ga je srela u crkvi.
„94.10 dolara. To je bio iznos na blagajni te večeri u 22:00. Gledala sam čovjeka ispred sebe kako moli blagajnicu da odvoji neke stvari. Iznova i iznova. Nastavljao je provlačiti karticu. Odbijeno. Već je kupovao samo ono osnovno.
S njim su bili dječak i djevojčica i čula sam kako ga zovu ‘tata’.
Djevojka je imala možda 11 godina, a dječak je bio iste dobi kao i moj sin. Mogla sam vidjeti sramotu na njihovim licima.
Bilo je to tjedan nakon Dana zahvalnosti te sam se zapitala što su oni jeli na dan koji je tako orijentiran na hranu. Blagajnica je stavila tunu, tjesteninu, banane i jabuke ispod pulta.
Pitala sam se je li on samohrani otac. Nije imao prsten pa sam pretpostavila da je. Odjednom sam nešto osjetila. Bio je to kao da me nešto malo gurnulo i uzdrmalo mi srce. Plati namirnice.
Nije važno ako nemaš novca. Ja ću se pobrinuti za to. Vjeruj Mi. Počela sam otvarati usta… No što ako još više osramotim njegovu obitelj? No glas je ponovno zazvao. Pogurao me je još jednom. Ovaj put jače.
VIDI OVO: Mama je vidjela sina kako kleči i moli se u trgovini, a onda je uočila zid iznad njega
‘Ja ću to’, rekla sam dok mi je vrućina obavijala lice.
Trgovina je bila prazna, nikog nije bilo u našem redu te sam gledala kako se taj muškarac okreće s otvorenim ustima. Okrenula sam se blagajnici.
‘Stavite sve natrag. Ja ću platiti’.
‘Jeste li sigurni?’, pitala je blagajnica šokirano.
Kimnula sam glavom gledajući dječaka i djevojčicu. Oči su im se raširile.
‘Naravno, provucite moju karticu’.
Pogledala sam u njihovog oca, plakao je. Kćer ga je počela grliti. Tada sam platila i svoje stvari nadajući se da će Bog sve pokriti (i jest).
Tata je čekao na kraju reda. Još je uvijek plakao i grlio svoju djecu.
‘Ne znam kako vam se zahvaliti’, prošaptao je.
‘U redu je. Željela sam pomoći. Znam da mi je Bog rekao da to učinim. A i sama sam bila u sličnoj situaciji’, rekla sam.
VIDI OVO: Građevinskog radnika izvrijeđala žena u trgovini, a on joj očitao lekciju
‘Samohrani sam otac. Jako je teško’, rekao je. Zagrlila sam ga. Njegova djeca su isto željela zagrljaj.
Kada sam došla do auta suze su mi navrle na oči.
Zahvaljivala sam Bogu što mi je dao da pomognem. Zamolila sam Ga za još prilika da budem ponizna i pokažem svijetu milost koju je On meni pokazao.
Premotajmo na 23. veljače, neka 3 mjeseca nakon događaja u trgovini.
Sjedila sam u crkvi sa svojom obitelji te je propovijed taman počinjala. Pogledala sam na lijevo, a srce mi je počelo skakati. Na kraju našeg reda, sjedio je onaj otac sa dvoje djece.
Okrenula sam se suprugu i rekla mu da je to onaj tata kojem sam platila račun. Počela sam jecati. Nikada mu nisam rekla da sam kršćanka. Nikada mu nisam rekla gdje idem u crkvu.
Samo sam poslušala Boga. Istog Onog Boga koji je tog oca doveo u moju crkvu tu nedjelju. Nije u vezi mene.
Slava Bogu Svemogućemu jer čini velika djela.
VIDI OVO: Platila je doručak nepoznatom muškarcu: Kada se vratila kući, dočekalo ju je pravo iznenađenje
„»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«“ (Matej 25,37-40).