„Ne prilagođavajte se ovome svijetu“ piše Pavao u Rimljanima 12, 2. Jesu li tetovaže grijeh? Znače li tetovaže prilagođavanje ovo-svjetskim sustavima?
Levitski zakonik na glasu je kao knjiga koju najviše koriste legalisti, stari ili kršćani tradicionalnog uma. U njoj čak i postoji izravan stih za tetovaže. Radi se o Levitskom zakoniku 19, 28:
„Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve“!
Taj argument, premda zastario i izvađen iz konteksta i dalje se koristi kako bi se ukazalo na Božju želju za time da se ne radi ”usijecanje nikakvih biljega”. No, čak i da imate tetovažu s fotografijom vaše majke nakon što je ona umrla, Levitski zakon ispunjen je Isusom Kristom, što znači da to nije grijeh, usprkos tomu što mnogi kršćani pogrešno osuđuju tetovaže na ovakav način.
No čekajte. Nisu li naša tijela Božji hram? Da. A Bog je sretan svaki puta kada Ga netko pozove unutra!
VIDI OVO: Kršćanske tetovaže: Što Biblija kaže o tetovažama?
Važne su tetovaže na srcu
„Ne prilagođavajte se ovome svijetu“ piše Pavao u Rimljanima 12, 2. Znače li tetovaže prilagođavanje ovo-svjetskim sustavima? Što ako netko s mnoštvom sotonističkih tetovaža postane spašen i nikada se više ne tetovira, a netko tko je zreo u vjeri stavi tetovažu križa, kao simbol svoje vjere? Da ih obojicu promatrate na ulici, za koga biste prirodno mislili da je grješnik?
To su isti problemi s kojima su se opterećivali farizeji. Oni su bili toliko opterećeni izvanjskom savršenošću da su ”davali desetinu od metvice, kopra i kima, a zanemarivali su najvažnije zahtjeve zakona: “pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo se ima činiti, drugo ne popustiti”, kaže Isus. (Matej 23, 23)
Bog u svojoj perspektivi ne mari za tetovaže. On brine za Kraljevstvo. Bog je bio vrlo jasan u vezi izvanjskog čovjeka kada je rekao: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“. (1. Samuelova 16, 7)
