Bog ti nikad ne okreće leđa. On razumije koliko ti je teško, iako misliš da ga ne zanimaš. On često iza kulisa radi stvari za tvoje dobro.
Srce mu je kucalo, usne su mu podrhtavale, kosti su mu postale trule, a koljena su klecala (Habakuk 3, 16). Bio je zbunjen, bijesan, prestravljen i očajan. Plakao je:
“Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem? Ti ne čuješ. Ja ti vičem …” (Habakuk 1, 2)
Habakuk, starozavjetni prorok, bio je u vremenu kušnje koje je izgledalo beskrajno. Očajnički je želio olakšanje, promjenu, da Bog intervenira. Zvuči li vam ovo kao nešto s čime se možete poistovjetiti?
Kada se vi i ja osjećamo kao da nema nade, kada nas očaj odvraća od Božje istine i kada se poljulja naša vjera, što činimo? Od osoba kao što je Habakuk možemo naučiti vrlo korisne stvari opisane u nastavku.
Bog ti nikad ne okreće leđa
Vjera nas poziva da se radujemo i veselimo u Bogu, našem Spasitelju (Habakuk 3, 18). U mnogim trenucima očaja, često je izazovno radovati se u vjeri. Kada se iznutra osjećamo suho i ne možemo moliti onako kako treba, možemo se osloniti na Duha Svetoga.
Otac je poslao Duha Svetoga, Onoga koji nam pomaže u našoj slabosti, zalažući se za nas (Rimljanima 8, 26). Možemo se osloniti na to da će nas voditi, pomoći i utješiti (Ivan 14, 26). Duh Sveti nam daje slobodu (2. Korinćanima 3, 17) i omogućuje nam da obilujemo nadom (Rimljanima 15, 13).
Budite iskreni prema Bogu
Mi imamo mir s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu i opravdani smo vjerom (Rimljanima 5, 1). Stoga Mu možemo slobodno pristupiti u iskrenoj molitvi i sa srcem ispunjenim vjerom.
Približavajući Mu se i tražeći Ga u poniznoj molitvi, dobit ćemo nebesku nagradu (Hebrejima 11, 6). A budući da naš nebeski Otac poznaje naše najdublje misli (Psalam 139, 4), naš je duhovni blagoslov iskreno komunicirati s Njim. Međutim, moramo se osloniti na Njegovu milost, a ne na Njegov odgovor.
Oslonite se na Božju milost
Imamo topao poziv Stvoritelja svemira da se približimo Njegovom prijestolju milosti kako bi pronašli milosrđe za naše potrebe (Hebrejima 4, 16). Vjerom priznajemo da Bog nije dužan odgovarati na naša pitanja ili vapaje, ali oslanjamo se na dar Njegove opravdavajuće milosti koja nam se pruža kroz Isusa (Rimljanima 3, 24).
S ove strane neba nikada ne možemo shvatiti zašto Bog ponekad djeluje drugačije nego ga molimo, ali trebamo vjerovati da nam je Njegova milost dovoljna (2. Korinćanima 12, 9).
“A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!” (Jakov 4, 6-10)
Oslonite se na Božju snagu u Kristu
Kada se suočite s kušnjama, sjetite se Božje snage i ljubavi iskazane kroz Njegova Sina Isusa (Ivan 3,16). Isus je pokazao i ispunio svoju misiju živeći bezgrešan život (1. Petrova 2, 22), ali vidimo da je i On želio olakšanje (Luka 22, 42) i osjetio Očevu tišinu (Matej 27, 46).
Kroz poslušnost i bolnu patnju, Isus je podmirio sve naše dugove svojom savršenom žrtvom. Predivna istina je da bol i smrt nisu bili kraj za Isusa Krista – i nisu kraj za nas. Naš svemoćni Spasitelj pobijedio je smrt i uskrsnuo za život i slavu, gdje će biti i svi koji vjeruju u Njega.
Možemo se osloniti na Njegovu snagu koja se usavršava u našim slabostima i počiva u nama (2. Korinćanima 12, 9). Kristova snaga se može jasnije pokazati kroz naše slabosti kada se pokorimo Njegovim planovima.
Bog je voljan i sposoban ostvariti još veće stvari nego što bismo to ikada mogli učiniti u vlastitoj snazi. Kao i Pavao, možemo reći: “Jer kad sam slab, onda sam i jak” (2. Korinćanima 12, 10).
Zapamtite, Bog nije ignorirao Habakukove ili Isusove molitve, a ne zanemaruje ni našu. Njegova šutnja ne znači da je odustao od nas. On djeluje iza kulisa. Vjerom se moramo pouzdati u Njegovo vrijeme i da će On sve izvesti na dobro.
