Dolazi Božji sud, dolazi kraj Božjem strpljenju prema ovome svijetu. Božja Riječ donosi upozorenja svim ljudima.
Bog je prvi put uništio zemlju velikim potopom. Sljedeći put kada Bog bude kaznio cijelu zemlju, to će biti kad se Isus vrati, uništit će je ognjem.
Govoreći o vremenu blizu svoga povratka na zemlju, Isus je izjavio: “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.” (Luka 17, 26-27)
U Noino vrijeme, prije potopa, ljudi su mislili da žive normalnim životom. Nisu bili svjesni predstojeće katastrofe. Pa o čemu je Isus govorio?
Rasprostranjenost zla u svijetu
Budući da je Isus rekao da će posljednji dani biti kao i u Noino vrijeme, možemo gledati dalje u Božju Riječ kako bismo saznali što je mislio. Knjiga Postanka objašnjava kakvi su bili uvjeti u to vrijeme.
Nedugo nakon što je Bog stavio ljudska bića na zemlju, čovječanstvo je brzo krenulo prema samouništenju. Slijedeći primjer Adama i Eve o odbacivanju Božjih uputa, čovječanstvo je postajalo sve pokvarenije. U doba Noe “Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.” (Postanak 6, 5).
Zbog toga je Bog rekao da mu je “žao” što je stvorio čovječanstvo (stih 6) i rekao Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom” (stih 13).
Bog je dao ljudima slobodu da biraju između ispravnog i pogrešnog (Mudre izreke 1, 29-31), i ražalostio se u svome srcu kada je vidio koliko je čovječanstvo palo od onoga što je prvobitno namjeravao.
Živimo u opasnim vremenima
Čini se da je Bog dao čovječanstvu 120 godina da promijeni svoje zle načine. Bog je rekao: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”(Postanak 6, 3). Tijekom tih 120 godina Noa je propovijedao poruku upozorenja i Bog je strpljivo čekao promjenu ljudskih srca (1. Petrova 3, 20).
Živeći u zlom društvu koje je odbilo pokajati se, Noa je sam pronašao milost u Božjim očima kao pravedna osoba. Bog mu je rekao: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.” (Postanak 7, 1; Hebrejima 11, 7). Zbog tadašnjeg rasprostranjenog zla u svijetu, Bog je odlučio ponovno naseliti zemlju ovim vjernim čovjekom i njegovim potomcima (Postanak 6, 17-18).
Današnje nasilje
Apostol Pavao rekao je da će prije Kristova povratka biti opasna vremena, ispunjena traženjem zadovoljstva, materijalizmom, nemoralom, nasiljem, bezbožnošću i odbacivanjem Boga (2. Timoteju 3, 1-5).
Glavni razlog zašto je Bog donio veliki potop bio je taj što je zemlja bila ispunjena nasiljem (Postanak 6, 13). Uzmimo u obzir vrijeme u kojem živimo. Ratovi u posljednjih 100 godina ubili su više ljudi nego tijekom prethodnih 500 godina. Procjenjuje se da je 203 milijuna ljudi ratovalo u 20. stoljeću. Tihi oblik nasilja počinjen je širom svijeta namjernim pobačajima. Svake godine u svijetu se izvrši više od 44 milijuna pobačaja. Da ne spominjemo koliko je terorističkih napada posljednjih godina bilo. Još jedan moderan izvor nasilnog izlaganja je pristup internetu.
Stvari u svijetu se zbilja mijenjaju. Isus Krist je rekao: “Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.” (Matej 15, 19). Trenutno živimo u vremenu u kojem ti poroci postaju sve uobičajeniji.
Kako se zlo povećava, Božja poruka postaje primjerenija: “Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.” (Hošea 4, 2-3)
Poštovanje prema životu
Nakon potopa, ljudska povijest započela je ponovno kroz Noinu obitelj. Bog je tada pojačao poseban značaj i svetost ljudskog života.
Obraćajući se Noi i njegovim sinovima, Bog je rekao: “A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!” (Postanak 9, 5-6).
Slijedeći ovu uredbu, Bog je pokazao na dugu kao znak Saveza, što je značilo da On više nikada neće potopom uništiti sve stanovnike zemlje (stihovi 15-16).
Da su Božje upute za poštivanje života bile prihvaćane kroz povijest, to bi za posljedicu imalo svetost ljudskog života. Kao i u Noino doba, vidimo kako sada raste kultura jakog nepoštovanja prema ljudskom životu.
Kroz ljudsku povijest počinjena su mnoga zla. Zašto, dakle, Bog nije kaznio svaku generaciju ljudi zbog grešnog ponašanja? Jedan je razlog što je Bog vjeran i milostiv prema svome stvorenju (Izlazak 34, 6-7), ne uživa u uništavanju zlih (Ezekiel 33, 11). Bog svojom mudrošću ponekad odluči pokazati milost (Rimljanima 9, 15).
Iako su svi ljudi sagriješili i počinili grijeh (Rimljanima 3, 23), samo Bog može odrediti kada je cijelo društvo ili narod prekršio Njegove zakone do točke gdje više neće tolerirati. Bog je pravednim sudom uništio svijet tijekom Noinih dana, što služi kao primjer cijelom čovječanstvu za učenje.
Bog je prvi put uništio zemlju velikim potopom. Sljedeći put kada Bog bude kaznio cijelu zemlju, to će biti kad se Isus vrati, a tada “dolazi Jahve s ognjem – bojna su mu kola poput vihora – da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti” (Izaija 66, 15-16).
Isus će doći neočekivano
Dakle, upozorenje Isusa Krista u Luki 17 glasilo je da će, prije nego se On vrati s velikom snagom i veličanstvom, velika većina ljudi i dalje jesti i piti, usredotočujući se na svoj svakodnevni život, nesvjesni opasnih vremena u kojima žive. Kao i u Noino doba, ljudi će u posljednjim vremenima ignorirati poruke upozorenja i odbacivati Božje pravedne puteve (Matej 24, 37-39. 44).
Noa, Božji prorok, vjerojatno je bio ismijavan zbog propovijedanja “pravednosti” (2. Petrova 2, 5). Biblija otkriva da će u posljednjim vremenima, prije Kristova povratka, ljudi također zanemariti upozorenja da se pokaju. Kao što Petar kaže: “Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama i pitati: “Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.” (2. Petrova 3, 3-4)
Isus je dodao: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan, jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega” (Luka 21, 34-36).
Hoće li Bog privući našu pažnju prije tog vremena? Hoćemo li se pokajati za svoje grijehe i obratiti se Bogu? A kad se Isus vrati, “hoće li naći vjere na zemlji?” (Luka 18, 8).
