Nije nova misao da je život umjetnost, no što to zapravo znači? Kada razmislim o svom životu kroz vizuru umjetnosti on se čini neurednim, nezavršenim, prilično grubim, punim oznaka olovki i tankih linija koje sam pokušala obrisati.
Ne izgleda ništa kao umjetnička djela kojima se toliko divim u Institutu za umjetnost u Chicagu.
Čak nije ni sličan umjetnosti koju ja stvaram ili odbacujem ovisno o tome kako se osjećam prema onome što vidim. Moj život se nastavlja bez obzira jesam li zadovoljna što od njega stvaram.
„Tvoj život je umjetničko djelo”
Možda neki ljudi nemaju problema s time da svoj život usporede s umjetnošću, ali ne mogu zamisliti da je to baš zgodna misao za sve, pogotovo za one koji se na neki način muče. „Tvoj život je umjetničko djelo” nam se čini kao pomalo patronizirajuća izjava.
No ovog sam tjedna shvatila da, čak i ako moj život nije umjetničko djelo, ipak je umjetnost. Vjerujem da je tako i s vašim životima.
VIDI OVO: Bog želi da ovo postane stvarnost u tvom životu
Vidite, ovaj sam tjedan otišla na jedan tečaj razmatranja koji je je potpuno primijenio moje razumijevanje umjetnosti i života kao umjetnosti.
Tečaj je započeo s voditeljem koji je rekao da ćemo stvarati ekspresivnu umjetnost, a ne visoku umjetnost.
„Mi se usredotočujemo na proces koji se odvija, a ne na završni proizvod”, objasnila je dragim i nježnim glasom. Tada je čitala Postanak 1 i usmjerila nam pažnju na spor način na koji Bog stvara, uzima si vremena za stanku u svakom danu prije nego slijedeći započne.
Zamoljeni smo da podijelimo naše početne misli koristeći samo jednu riječ ili izraz. Tada nam je rečeno da „započnemo” i poslušno smo počeli stvarati, koristeći koje god smo materijale izabrali (ja sam odabrala suhe pastele i velik komad papira koji sam našla na dnu garderobe).
Moja prvotna ideja bila je boja koja se probija iz tame tako da sam započela stvaranjem linija u boji koje se probijaju iz tamnog prostora na dnu stranice. Nije izgledalo kako sam zamišljala tako da sam bila spremna odustati. Da sam bila sama to bih i učinila. No nisam.
Umjesto toga sam počela miješati boju na papiru i stapati jednu i drugu, a to me je opustilo. Počela sam uživati u procesu. Dodavala sam boju i oblike, ali se sve osjećalo vrlo prirodno i slobodno, ne prisiljeno ili čak namjerno.
VIDI OVO: BOG NE STVARA NIŠTA BEZ SVRHE: Zašto te je Bog stvorio?
Nakon nekog vremena sam se odmaknula i primijetila da je u sredini počelo nastajati bijelo područje. Izgledalo je pomalo kao golubica tako da sam pokušala ići u tom smjeru. Uskoro je postalo jasno da neće ispasti kako sam zamišljala pa sam opet zastala.
Tada nas je voditeljica ohrabrila da uzmemo dulju pauzu. Kada sam to učinila primijetila sam da, iako je slika bila vrlo gruba i nedovršena, ipak trebam nastaviti tim putem koji sam odabrala.
”Neka bude svjetlo”
Mogla sam vidjeti ljepotu – ne zato što su neki dijelovi izgledali lijepo ili obećavajuće, nego zašto što se nešto događalo u procesu stvaranja tog djela, a bilo je važno.
Ujedno sam primijetila da su blizu središta neke malene zaobljene linije koje su izgledale pomalo kao žena sa dugom kosom i raširenim rukama. Kada sam se vratila slikanju dodala sam te linije i ubrzo primijetila još dodatnih linija u blizini koje su izgledale kao dvije ženske osobe.
Kada sam se odmaknula mogla sam vidjeti da te figure izgledaju kao da plešu iz tame. „Neka bude svijetlo”, pomislila sam i čula radost i slavlje u tim riječima. Završili smo pisanjem o tom procesu te sam brzo napisala molitvu slave Gospodinu koji stvara takvom s radošću i užitkom te je potpuno prisutan u svakom trenutku tog procesa. Zamolila sam za pomoć kako bih stvarala istom radošću, užitkom i prisutnošću.
To ekspresivno djelo koje sam stvorila nije neka velika umjetnost. Nije zapravo umjetničko djelo. No ja ću ga cijeniti jer mi je ono otvorilo oči činjenici da umjetnost nije završni produkt, nego je proces, zajedno sa lošim početcima, slijepim ulicama, iznenađenjima i mnogim pauzama koje se ponekad čine kao prazan hod.
Godinama sam hvalila tu ideju, a možda ste i vi. Dobra vijest je: istina je. Kada razmišljam o umjetnosti kao o procesu nemoguće je ne misliti o životu kao o umjetnosti.
VIDI OVO: 5 načina kako ispuniti Božju svrhu za naš život
Ponekad mislimo da živjeti vjerničkim životom znači da moramo srediti sva neuredna mjesta u našim životima i da, dok to ne učinimo, naši životi nisu dostatni te nekako ne zaslužuju oznaku „umjetnost”.
Taj dio s umjetnosti će doći, mislimo, kada shvatimo koji je naš poziv, kada pobijedimo ovisnost, kada smo srcem oprostili bol koju nam je druga osoba nanijela. Ili kada više ne budemo tugovali, bili u bolovima ili u sumnji. Ili kada u potpunosti utjelovimo radikalnu Božju ljubav, a naš hod je savršeno poravnat s Isusom.
Vaš život je umjetnost, čak i ako je neuredan i nedovršen
No što ako je umjetnost u samom procesu? Što ako je manje važno da izbjegavamo bilo koje krivo skretanje ili ulaženje u slijepe ulice, i štoviše, da hrabro započnemo i onda zastanemo, ostajući otvoreni za vodstvo Onoga koji nas je zapravo i stvorio. Što ako je ono važno da postanemo spremni čuti – ponovno i ponovno – gdje trebamo ići i na koju se stranu nagnuti?
Tako da, vaš život jest umjetnost. Čak i ako je neuredan i nedovršen. Čak i ako tugujete, u bolovima ste ili ste usamljeni. Vaš je život umjetnost ne zbog toga jer je uglačan i dovršen nego jer je proces odvijanja koje je značajno i vrijedno.
I veliki Umjetnik, koji stvara s radošću i veseljem, stvorio vas je s radošću i veseljem te još uvijek radi na vama.
Autorica: Jennifer Goodyer; Izvor: Christiantoday.com
