“Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno.” (Matej 11,26)
U gotovo svačijem životu ima stvari koje nikad ne bi bio odabrao, kojih bi se bio riješio, ali koje se nikad ne mogu promijeniti. Postoji pitanje fizičkog oštećenja ili abnormalnosti. Može se raditi o lakšoj kroničnoj bolesti koja nas ne napušta. Nadalje, to može biti nervna ili emocionalna smetnja koja se vuče kao neželjeni gost.
Mnogi žive životom poraza, sanjajući o onom što je moglo biti samo da … Da su bili viši. Da su samo bolje izgledali. Da su samo rođeni u nekoj drugoj obitelji, rasi, čak drugog spola. Da su samo građeni tako da se mogu isticati u atletici. Da su barem savršeno zdravi.
Pouka koju ovi ljudi trebaju naučiti je da se mir nalazi u prihvaćanju onoga što se ne može promijeniti. Ono što jesmo, po milosti smo Božjoj. On je isplanirao naše živote s beskrajnom ljubavlju i mudrošću. Da smo mogli vidjeti kao i on, uredili bismo stvari na potpuno isti način. Zato bismo trebali biti u stanju reći: “Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno.”
VIDI OVO: 10 osobina duhovno zrele žene
Ali ima još jedan korak. Ne moramo prihvatiti ove stvari u duhu suzdržane rezignacije. Znajući da ih je dozvolio Bog ljubavi, možemo ih pretvoriti u razlog za hvalu i radovanje.
Pavao je triput molio da bude maknut trn iz njegova tijela. Kad mu je Gospodin obećao milost da može trpjeti taj trn, apostol je uskliknuo: “Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova” (2. Korinćanima 12,9).
Znak je duhovne zrelosti ako se u naoko nepovoljnim životnim okolnostima možemo radovati i iskoristiti ih da bi proslavljali Gospodina. Fanny Crosby je ovo naučila na početku života. Kad joj je bilo tek osam godina, slijepa pjesnikinja napisala je:
O, sretno li sam dijete ja premda vidjeti ne mogu! Odluka moja čvrsta je zadovoljna biti u životu. Koliko blagoslova primam ja dok drugi traže sreću! Zato plakati, uzdisati rad’ sljepila niti mogu niti neću!
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
