Kako nam Bog danas govori? Iako su neki od načina na koje Bog govori nerazumljivi, evo deset načina kojima možemo vjerovati da su od Boga.
Iako vrlo vjerojatno nećemo čuti Božji glas iz gorućeg grma kao što ga je čuo Mojsije, niti ćemo Ga čuti u snovima poput Josipa, Onaj koji je stvorio riječju Zemlju i nebesa i danas govori. Kada pokušavamo razumjeti osobnost našega Stvoritelja, naši životi počinju otkrivati Njegovu zaštitničku ruku.
Temeljni odnos s Ocem možemo uspostaviti zahvaljujući Isusovoj žrtvi na križu. Njegovom smrću, hramski zastor se rasporio i svima je bio omogućen pristup jedinome, istinskome Bogu. Usred životnih nedaća, Bog stoji na našoj strani. Usprkos našim pogreškama i pogrešnim koracima, Bog nam nikada ne okreće leđa. U našim pobjedama, prvi je onaj koji nas želi pohvaliti.
Ne moramo se popraviti ili postati bolje verzije nas samih kako bismo mogli čuti Boga. Bog voli svakoga od nas onakve kakvi jesmo, baš sada. Iako su neki od načina kako Bog govori nerazumljivi, evo deset načina kojima možemo vjerovati da su od Boga.
Molitva
Odgovorene molitve ispunjavaju Stari i Novi zavjet, što nam služi kao dokaz da, ne samo da naš Bog čuje naše molitve kao što kaže, već i odgovara na njih onako kako želi. „Prigni svoje uho Gospodine i čuj moju molitvu! Odgovori mi jer trebam Tvoju pomoć“! (Psalam 86, 1) Psalmist je bio usredotočen na Božju suverenost, a ne na molbe onoga koji je molio za pomoć. Mi možemo moliti s istim pouzdanjem, znajući da je Bog ispred nas.
„Zazvat ću Te svaki puta kada sam u nevolji, a Ti ćeš mi odgovoriti“. (Psalam 86, 7) Ovo je najvjerojatnije napisao David, jer je on znao iz svojih pothvata, kao što je ubijanje Golijata i skrivanje od kralja Šaula, da se sa sigurnošću može pouzdati u Gospodina. Čak i kada njegove molbe nisu bile izravno ispunjene, on je i dalje molio: „Nauči me Gospodine, kako bih mogao živjeti prema tvojoj istini“. (Psalam 86, 11)
David je znao da je Božja volja bolja od bilo čega što je sam mogao smisliti ili zamisliti za svoj život. Sam se podsjećao na Božju osobnost rekavši: „Ali Ti si Gospodine, Bog suosjećanja i milosti, spor na srdžbu i ispunjen neprolaznom ljubavlju i vjernošću“. (Psalam 86, 15) Usprkos tomu što je cesta života dugačka i zavojita, Bog govori u naše živote kroz svoja obećanja gdje kaže da će čuti i odgovoriti na naše molitve, sukladno Njegovoj volji.
Pismo
Bog nam kroz Pismo govori preko Isusa, Riječi koja je postala Tijelo. Možemo biti sigurni da, kada čitamo Božju Riječ, u nas se udahnjuje Božji dah. Duh Sveti koji prebiva u nama kada prihvatimo Krista kao našega Spasitelja, prevodi i tumači, pomažući nam u svakodnevnom proučavanju i molitvenim primjenama Riječi na naše živote.
„Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo“. (2. Timoteju 3, 16-17) „Bogom-nadahnuto“ često se prevodi kao ”nadahnuto”, što ne prikazuje na ispravan način težinu onoga što se ovdje uistinu želi reći originalnim, grčkim prijevodom.
„Bogom-nadahnuto“ na grčkome znači ”theopneuestos“. Riječ se sastoji od ”theo” (korijen oblika riječi ”Bog”) i ”pneustos” (riječ koja je povezana sa disanjem).
Duh Sveti
„Na cesti prema Emausu, nedugo nakon Njegova uskrsnuća, Isus je dvojici suputnika objašnjavao „ono što je bilo napisano u Bibliji i što se odnosilo na Njega“. (Luka 24, 25-27) Isus je prolazio kroz Stari Zavjet i objašnjavao Njegovu ulogu u Pismu. Dok im je govorio o ispunjenim proročanstvima, obojica su priznali: „Naša srca gorjela su dok nam je govorio i pojašnjavao Pisma“. (Luka 24, 32) Sama Riječ sadrži moć otkriti Njegovu istinu u našim srcima. Zahvaljujući Isusovom mjestu koje On ima u našim srcima, počet ćemo Isusa primjećivati u cijeloj Bibliji, ne samo od rođenja u Betlehemu.
Kada se Isus ukazao svojim učenicima nakon uskrsnuća, „otvorio im je umove kako bi mogli razumjeti Pisma“. (Luka 24, 45) Nakon toga im je obećao: „Poslat ću vam Onoga koga vam je obećao moj Otac“. (Luka 24, 49) Isus je ovdje govorio o dolasku Duha Svetoga, što se ispunilo u Djelima 2, 4: „Svi prisutni bili su ispunjeni Duhom Svetim i počeli su govoriti u jezicima koje prije nikada nisu govorili, jer im je Duh dao tu moć“. Bog govori i nama danas, preko svoga Duha. Iz tog razloga možemo nekoliko puta proučavati iste biblijske retke i s obzirom na drugačija razdoblja kroz koja prolazimo u životima, Bog nam na drugačiji način služi kroz njih.
Isus
Apostol Ivan zapisao je Isusove riječi: „Ja sam Put, Istina i Život“. Tada, sada i za sva vremena, Bog svoju poruku ljubavi progovara nama kroz svoga Sina. Prije nego što je uzašao na nebesa, nakon uskrsnuća, Isus je rekao svojim učenicima: „S vama sam zauvijek, sve do završetka vremena“. (Matej 28, 20) Emanuel, Bog s nama. Isus je došao slomiti prepreku koju je pad u grijeh podigao između Boga i Njegovih najdražih stvorenja; nas. Obećano nam je da će život biti težak. „Jer vrata su uska i težak je put koji vodi u život, a malo je onih koji ga pronalaze“. (Matej 7, 14)
Nitko ne može razumjeti životne poteškoće više od Isusa. On, koji je imao svu moć i vlast sići s križa, umro je na križu za nas. Bio je izrugivan, ismijavan, izdan, premlaćivan i opterećen tugom do te mjere da su iz Njega tekle krvlju natopljene suze, dok je kroz molitve Oca pitao postoji li drugi način osim križa. Isus je došao na Zemlju iz suosjećanja za nas, kako bi razumio čovjekova iskušenja i kako bi se suočio s njima te kako bi ih porazio za nas snagom koju samo On posjeduje. „Ovdje na zemlji imat ćete mnoge kušnje i žalosti. No ohrabrite se, jer ja sam porazio svijet“. (Ivan 16, 33)
Crkva
Postoji mnoštvo načina odlazaka u crkvu osim tjelesnog prolaska kroz vrata zgrade i rukovanja s ljudima. U virtualno-prožetom svijetu, prvi puta za Isusa možemo čuti preko medija, no ono što je ključno jest da svoju vjeru stavimo u živoga Krista. Poslanica Hebrejima potiče nas neka „ne zanemarujemo zajedničke sastanke, kao što neki čine, već da jedni druge ohrabrujemo, pogotovo sada kada se bliži dan Njegova povratka“. (Hebrejima 10, 25) Bog nam govori danas, kroz Njegovu Crkvu.
Moramo sami sebe izazvati i odlučiti ostaviti pametne telefone te prionuti u misiju koju Bog ima za Crkvu. Postoje životi kojima je potreban naš osobni dodir, naš zagrljaj, zajednički smijeh i suze. Obitelj koja se oblikuje u zdravom, crkvenom tijelu oprema nas i tješi nas u ovome grubome svijetu gdje trebamo širiti evanđelje. Kada dolazimo u crkvu, pružamo priliku Bogu da nam pokaže za što nas je stvorio. Postoji razlog zašto je lakše napisati na pametnom telefonu nešto nego, usprkos obavezama i gužvama, dopustiti Bogu da koristi naše živote. „Svi ste vi zajedno Kristovo Tijelo i svatko od vas dio je Tijela“. Nikada nećemo znati što je naša uloga ako se tjelesno ne pojavimo i ako ne slušamo.
Ljudi
Bog u naše živote govori kroz dobre i vjerne sluge. Okruženi smo ljudima koji nam pomažu da živimo poziv koji Bog ima za naše živote, koji nam pomažu da prođemo kroz oluje koje nas okružuju, kako bismo mogli podijeliti radost. Ako ćemo biti dovoljno ponizni za konstruktivnu kritiku, Bog će nam kroz druge ljude pokazati na naše slabosti. Jedna od najboljih propovjedi koje sam ikada čula naglasila je činjenicu da, kada pokušavamo sami primijeniti poruku na nekoga drugoga, Bog osvjedočuje i naša srca! Često ćemo prepoznati pogreške kod drugih jer se i sami borimo s istim stvarima.
Ne postoji razlog zbog kojeg bi Bog, koji nas toliko voli da je poslao svoga jedinoga Sina da umre za nas, želio da se osjećamo sami i napušteni u svijetu, pogotovo dok patimo u razdobljima iskušenja. Često se puta šalim kako sam ja proizvod nečije molitve. Djela 2, 42-47 govori nam o prvim apostolima i o tome kako su se, oni sa uzbuđenjem, susretali i dijelili ono što su naučili o Isusu: „Bili su postojani u zajednici i u nauku apostoli, u lomljenju kruha i u molitvama. A uđe strah u svaku dušu, jer su apostoli činili mnoga čudesa, i znake u Jeruzalemu; i veliki je strah bio u svima“. (Djela 2, 42-43)
Stvaranje
Nedavno, nakon što je palo dodatnih pola metra snijega, vozili smo se kroz prirodu. U divljenju sam gledala ono što je Bog stvorio; sve, od grančica visokih stabala, pa do ceste, bilo je prekriveno snijegom. „Izgleda kao da je ovo bilo za nas“, prokomentirao je moj suprug. Dovoljno dugo poznajem Boga da znam kako Njemu ništa nije nemoguće.
Stabla prekrivena snijegom nisu potrebna kako bismo se uvjerili u veličanstvenost Njegovog stvaralaštva. Mirna vodena površina odražava na čaroban način izlazak ili zalazak Sunca, svaki puta na drugačiji način. Oblaci na nebu, ptice koje lete u pravo vrijeme, sve to potpada pod suverenu kontrolu našeg moćnog Boga. Bog nam progovara kroz svoje stvaranje. Koliko god da je čudesna priroda koja okružuje ovaj prekrasan planet i zvijezde koje su na nebu, svaki život Bogu je još dragocjeniji. Zamislite osjećaj koji se u nama javi kada pogledamo na prekrasan izlazak Sunca ili prastaro stablo koje se proteže prema nebu. Bog prema nama ima daleko snažnije osjećaje. Priroda nas podsjeća na ono tko Bog jest, tko smo mi i na Njegovu ljubav prema nama.
Darovi
Bog nam progovara kroz naše darove i talente. Snage koje posjedujemo dio su osmišljene svrhe za naše živote. Trčanje po hladnoj, dugoj cesti nije nešto čemu će se svatko radovati, ali će se tomu radovati maratonac, koji ima snagu izdržati trku do završetka. Ono što nekome izgleda mučno, drugome je slavno. Svatko od nas ima svrhu, koja postaje živa kada naučimo kako je živjeti. Niti jedan talent neće doći do izražaja bez teškog rada i strpljive upornosti. Božji talenti postaju usavršeni dok u njima tražimo Njegovu svrhu. Možemo biti uspješni ako ne slijedimo Boga, ali ne na način koji donosi istinski mir našim životima. Slavu Onome koji navija za nas daje vjerno služenje i štovanje Boga kroz obavljanje jednostavnih zadataka i postizanje nedokučivih postignuća. Majka koja odluči ostati kod kuće i majka koja nastavi svoju karijeru; obje mogu poznavati radost Božje svrhe u njihovim životima kada odluče Božju volju staviti iznad vlastite.
Slavljenje
Bog nam progovara kroz slavljenje, gdje iskazujemo dobrodošlicu Njegovoj prisutnosti. To se događa kada pjevamo, za vrijeme tihih trenutaka i dok osjetimo preplavljujući blagoslov kada zagrlimo svoju djecu. Na našim koljenima, s visoko podignutim rukama, možemo Ga osjetiti s nama. 1. Petrova 3, 15 kaže: „Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“. Nadu je ponekad teško za objasniti, nije li? Slavljenje nam pomaže u izražavanju onoga što želimo reći.
Slavljenjem u svojim životima drugima možemo pokazati gdje počiva naša radost. Slavljenje je zavjetovanje Stvoritelju naših duša, ne samo da priznajemo Njegovu prisutnost, već i da neporecivo znamo da naša nada počiva samo u Njemu. Riječi proroka Izaije koje se ponavljaju u Matejevom evanđelju uvjeravaju nas u to da će „Njegovo ime biti nada cijelome svijetu“. (Matej 12, 21; Izaija 42, 1-4)
Društveni mediji
Bog nije iznenađen društvenim medijima, niti je izvan Njegove moći to da se probije kroz negativnost koja nas okružuje i da dopre do naših srca. Internetska crkva ni na koji način ne bi trebala biti zamjena za tjelesnu crkvu, ali mnogi od internetskih materijala mogu na vrlo dobar način pomoći u širenju evanđelja i u tome da Božju istinu čuje što veći broj ljudi.
Društveni mediji mogu biti preplavljeni biblijskim nadahnućima i ohrabrenjima, kao način borbe protiv negativnosti i drame kojima su mediji ispunjeni. Oni mogu biti mjesto započinjanja razgovora, umjesto svađa. Kao što i ljudi u stvarnome životu mogu ukazati na naše slabosti i poticati nas na postignuća, društveni mediji omogućuju nam posezanje još dublje u svijet. Bog nam govori kroz društvene medije, danas. Gdje su ljudi, ondje je i Bog. Ljudi se nalaze na društvenim medijima. To je častan rat iz kojeg se kršćani ne bi trebali povlačiti, niti bi trebali gubiti iz vida odgovornost koju imamo kao Isusovi svjedoci, dok se nalazimo na takvim kanalima komunikacije.
Autorica: Meg Bucher; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
PROČITAJTE JOŠ:
