„Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k`o zlato ću izići“! (Job 23, 10)
Prije početka prvog nedjeljnog bogoslužja u Harvest Christian zajednici, s dragovoljcima odvajamo vrijeme za molitvu i slavljenje. Jednoga smo jutra zamolili neke od njih neka podijele ono zbog čega su zahvalni Bogu. Jako me iznenadio odgovor jedne žene. Ona je rekla: „Zahvalna sam Bogu na tome što prolazim kroz iskušenje“.
Što? Tko to govori? Ona jest. Nastavila je citirajući Joba: „Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k`o zlato ću izići“!
Evo nekoga koji razumije zbog čega Bog dopušta iskušenja u životima.
Želite li da vaša vjera raste? Žao mi je što ću vam ovo reći, ali ako odgovorite potvrdno, onda morate reći: „Gospodine, želim neka iskušenja“.
Želimo da naša vjera raste bez iskušenja. To se i događa do neke mjere. No istinska vjera raste u dolinama, kada se stvaraju olujni oblaci i kada stvari nemaju smisla. Zašto raste tada? Jer se pouzdajemo u Gospodina.
VIDI OVO: Koja vjera spašava?
Pouzdajemo se u Boga jer se nemamo u koga drugoga pouzdati. Usput, to uopće nije loše. Ponekad imamo padove u vjeri i kao rezultat toga, mislimo da nismo uspjeli. No svatko ima padove u vjeri. Svatko. Stoga samo priđimo Bogu s onoliko vjere koliko imamo.
Nadalje, vjera ne znači da ne trebamo koristiti svoje umove. Kršćani koriste logiku. Kršćani duboko promišljaju. Najvažnije, kršćani razmišljaju o stvarima kroz Bibliju.
Vjera nije oprečna razumu, ali je ponekad oprečna osjećajima i onome kako stvari izgledaju. To znači da ne dopuštamo osjećajima da vladaju nad nama. Ne dopuštamo okolnostima da vladaju nad nama. Umjesto toga, odlučujemo se na vjeru, bez obzira na okolnosti.
Vjera nije odsutstvo razmišljanja. Vjera je usredotočena na razmišljanje u skladu s Božjom Riječju.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Harvest.org
