I sama sam se, kao i stotine drugih, molila za to da se malena Olive probudi; za dvogodišnju kćer Bethel vođe slavljenja Kalley Heiligenthal, koja je tragično preminula prije nekoliko dana.
Jesam li vjerovala da bi se mogla probuditi? Apsolutno. No isto sam tako razumjela da se možda ne probudi i osjetila sam i sama bol, kao i stotine tisuća (ako ne i milijuna) drugih roditelja, kada su shvatili da se njihova teško bolesna djeca neće probuditi.
Kada je moja kćer Darcey bila proglašena mrtvom u mojoj utrobi, molila sam se tjedan dana za moj trbuh. Preklinjala sam Isusa da je iscijeli, zapovjedila sam njezinom srcu neka ponovno kuca u Isusovo dragocjeno ime. Jecala sam. Preklinjala sam.
Držala sam se za Isusovu haljinu. Slavila sam Ga za vrijeme agonije, ne kako bih zaradila čudo, već zato što nisam znala što da drugo činim te sam se priklonila jedinoj stvari zbog koje sam se osjećala manje usamljeno i bliže nebesima.
Moje se dijete nije probudilo.
VIDI OVO: ČUDESNA MOĆ MOLITVE: Što će se dogoditi ako svaki dan provedeš vrijeme nasamo s Bogom?
Bismo li trebali moliti za čudo, čak i ako ćemo biti slomljena srca ako se ono ne dogodi? Vjerujem da bismo trebali, jer nam Biblija kaže da molimo za ono što nam treba i što želimo.
Bismo li trebali pozvati svijet na molitvu, usprkos tomu što se čudo ne mora dogoditi i što bi to moglo dovesti do nevjere kod vjernih i nevjernih? Bismo li se trebali držati za svaki komadić vjere kojeg imamo, u slučaju da mi sami ili drugi osjete teret razočaranja ako se čudo ne dogodi?
Vjerujem da je ovo stvar osobnog izbora, no znam da se nešto vrlo lijepo događa kada se molimo.
Dok se molimo, približavamo se Isusu. Dok se molimo zajedno, približavamo se jedni drugima. Dok vapimo za istu stvar, dobivamo podsjetnik da smo svi članovi iste obitelji.
Stoga, ako se čudo ne dogodi, znači li to da služimo nesuosjećajnom Bogu? Da ovo i sama vjerujem, ne bih se nazivala kršćankom. Smrt i bolesti događaju se zbog pada; to nije bio dio velikog plana. Mi nismo lutke na uzici, a naša vjera ne daje nam brzi zaobilazak oko trauma i smrti.
VIDI OVO: Kada Bog učini čudo koje nismo tražili
Kada se čudo ne dogodi na način na koji sam priželjkivala da se dogodi, to ne ruši temelje moje vjere. To ne dovodi do mog preispitivanja Božje, nepobitne dobrote.
Postoji li bilo što nezdravo u vezi želje za čudom? Ne. No postoji nezdravo učenje.
Svako učenje koje govori da Bog ne dopušta ljudima da pate je pogrešno. Svako koje kaže da je osoba sama kriva za bolest ili smrt je pogrešno. Svako koje uči da se čuda ne događaju zbog nedostatka vjere ili nedovoljne molitve je pogrešno.
Činjenica jest da nitko ne zna zašto su neki ljudi iscijeljeni, a drugi nisu. No čuda se sigurno ne zarađuju i nisu zaslužena zbog ”super-blagoslova”. Kada ne iskusimo čuda, to nam može slomiti srca. Zbog ovog razloga je posebno važno zdravo pastorstvo, jer tada obitelji trebaju posebnu podršku.
Bez obzira na sve, sve dok ima nade molit ću. Vjerovat ću. Vapit ću za čudom. Ako se ono i ne dogodi, zagrlit ću one slomljenih srca i bit ću s njima u njihovoj tuzi. Bez obzira na sve, slavit ću Onoga kojeg nazivam Ocem, jer On je još uvijek dobar.
Autorica: Zoe Clark-Coates; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christian Today
