Istinski vjernik ne može počiniti ovakav svojevoljni grijeh. On može počiniti druge grijehe kad zna da je to pogrešno.
“Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike.” (Hebrejima 10,26-27)
Ovo je jedan od onih redaka iz Novoga zavjeta koji je krajnje uznemirujući za mnoge gorljive, savjesne kršćane.
Oni ovako razmišljaju: “U kušnji sam da sagriješim. Znam da je to pogrešno. Znam da ne bih smio ovo učiniti, a ipak nastavljam i svejedno činim. Hotimično sam prestupio. Čini mi se da svojevoljno griješim. Stoga, prema ovom retku, izgleda kao da sam izgubio spasenje.”
Problem nastaje zato što izvlače redak iz njegova konteksta i pripisuju mu nešto što nikada nije rekao. Kontekst se odnosi na grijeh otpadništva – grijeh onoga koji nakratko ispovijeda da je vjernik, ali kasnije odbaci kršćansku vjeru i obično se poveže s nekim sustavom koji je protivan Kristu.
VIDI OVO Kako se vjernici trebaju nositi s grijehom?
Otpadnik je opisan u 29. retku: on je pogazio Sina Božjega, smatrao nečistom krv saveza kojom je bio posvećen i ogriješio se o Duha milosti. Svojim oštrim okretanjem protiv Krista on pokazuje da nikad nije niti bio nanovorođen.
Pretpostavimo da je čovjek čuo evanđelje i da su se kod njega javili osjećaji privrženosti prema kršćanskoj vjeri. On ostavlja svoju naslijeđenu religiju i prihvaća etiketu kršćanina bez istinskog obraćenja. Ali onda započne progonstvo i on se počne premišljati treba li ostati kršćanin. Na kraju se odlučuje vratiti svojoj staroj religiji. Ali nije sve tako jednostavno.
Pretpostavimo da ga vođe, prije nego opet prihvate prebjega, odluče provesti kroz mali obred. Uzmu krv svinje i poškrope njome pod. Zatim kažu: “Ova krv predstavlja Kristovu krv. Hoćeš li se vratiti vjeri svojih roditelja, moraš prijeći preko nje.” I on prijeđe. On je ustvari pogazio Sina Božjega i nečistom držao njegovu krv. Taj čovjek je otpadnik. Svojevoljno je sagriješio.
Istinski vjernik ne može počiniti ovakav svojevoljni grijeh. On može počiniti druge grijehe kad zna da je to pogrešno. On može hotimično pogaziti svoju savjest. Ovo je ozbiljna stvar u Božjim očima i ništa ne smijemo reći da bi je opravdali. Ali on svejedno može zadobiti oprost tako što će priznati i odreći se svog grijeha.
S otpadnikom ovo nije slučaj. Presuda za njega glasi da više ne preostaje žrtva za grijehe (redak 26b) i nemoguće ga je obnoviti na pokajanje (Hebrejima 6,6).
Autor: William MacDonald
