Vozila sam cestom, sama usred noći, u mjesto o kojem nisam ništa znala. Puhao je vjetar i padala je kiša. Tamni su se oblaci nadvili nada mnom.
Bilo je teško za vidjeti.
Osjetila sam kako se kroz paniku i suze javlja moja tjeskoba. Prije nego što sam se zaputila na put, molila sam Boga da razdvoji oblake i da me čuva na putu, kako bih mogla stići do odredišta bez da moram prolaziti kroz oluje.
No, očigledno to nije učinio. Stoga, moja se molitva promijenila.
Dok sam polagano vozila međudržavnom cestom, iz mojih usta izlazila je drugačija vrsta molitve.
VIDI OVO: 5 molitvi za zaštitu tijekom oluja života
No, ono što je zanimljivo je da to nije bilo prvi puta. Dok sam ponovno izgovarala ove riječi, prisjetila sam se drugog nepoznatog mjesta, druge oluje, više tame.
Prisjetila sam se kako sam osjetila istu tjeskobu i strah, kroz istu paniku i suze.
Ondje, dok sam stajala u čekaonici hitne pomoći…
Ondje, kada sam čula sestru kako govori: „Ne diše“!
Ondje, gdje su svaki liječnik i sestra iz bolnice okružili krevet moje malene djevojčice.
Ondje, gdje sam gledala kako upumpavaju kisik u njezino beživotno tijelo.
Ondje, gdje sam koračala tamo-onamo, dok su me tolike oči promatrale.
Ondje, dok su me preuzele panika i suze i dok su mučni i tihi vapaji izlazili iz mojih usta.
Sve riječi djelovale su nevažno i nedovoljno… No čula sam samu sebe kako ponavljam istu vrstu tjeskobne molitve: „Isuse, samo nas provedi kroz ovo“!
Bože, samo joj vrati život…
Gospodine, molim Te, provedi nas kroz ovu oluju“!
VIDI OVO: Bog je prisutan u vašim životnim olujama
Ta oluja je zauvijek uklesana u moje srce i moj život; i kao bol u srcu i kao zahvalnost koju sam osjetila, dok sam gledala kako se moje dijete polako oporavlja. Danima kasnije, njezino tijelo počelo je samostalno disati. Polagano, Gospodin nas je provukao kroz te tamne oblake do mjesta koje je izgledalo malo bolje i malo svjetlije.
Taj dan samo je jedna od mnogih oluja koje su poljuljale moj svijet, kao roditelja djeteta krhkog zdravlja, na toliko teških načina. Bilo je toliko dana kada je izgledalo kao da će nas tamni oblaci u potpunosti proždrijeti. Bilo je toliko situacija kada je bilo teško vidjeti bilo što osim vjetra i kiše.
Znate, u Bibliji također postoji priča o oluji. O tome kada su čamac ljuljali vjetrovi i valovi i vapaju koji je bio upućen Spasitelju.
„Tada uđe u lađicu, i pođoše za njim učenici njegovi. I gle, podiže se silna bura na moru, tako da se je lađica pokrila valovima. A on je spavao. Tada pristupiše učenici njegovi k njemu, probudiše ga i povikaše: “Gospodine, izbavi nas, izgibosmo!” A on im reče: “Što ste tako strašljivi, malovjerni?” Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i postade tišina velika“. (Matej 8, 23-26)
Ono što se meni ističe jest to što je Spasitelj bio ondje. Bio je s ostalima za vrijeme oluje. Nije ignorirao vjetar i valove.
VIDI OVO: Isus umiruje oluju: Ovako to čini u našem životu!
Bio je prisutan.
Ipak, bjesnjelo je.
S obzirom na to da je bio Bog u tijelu, moram vjerovati da je On znao da oluja dolazi, no nije učinio ništa kako bi je spriječio.
Ipak, bio je prisutan, s njima dok je oluja počela bjesnjeti.
„Tada pristupiše učenici njegovi k njemu, probudiše ga i povikaše: “Gospodine, izbavi nas, izgibosmo“!
Spasitelj ih je spasio. Jer to je ono što On čini.
No ponekad oluja i dalje nastavlja, iako je Gospodin prisutan.
Dok se suočavamo s olujama naših života, oblačnim, tamnim trenucima, razdobljima kada mislimo da nema izgleda da ovo prođemo, iskušani smo misliti da nas je Bog zaboravio, da nas je ostavio same. Ali, nije.
Dok oluje divljaju oko vas, sjetite se da je Gospodin s vama.
Sjetite se da, iako ponekad u ovome životu oluje divljaju, to ne znači da nas je napustio ili zaboravio.
VIDI OVO: Kako prepoznati Isusa u svojoj oluji?
Prijatelji, On je prisutan usred svega toga.
Nastavite moliti.
Nastavite se nadati danu kada će biti malo bolje i malo svjetlije.
Nikada nemojte zaboraviti da je, usprkos najvećoj oluji, Gospodin i dalje prisutan.
Autorica: Sarah Lango; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com
