Ovih dana svjedočimo apokaliptičnim prizorima koje smo imali prilike vidjeti samo u filmovima katastrofe. Nikad jači uragani, nikada veće poplave, nikad jača podrhtavanja tla su samo neke od zala koje vidimo. Jesu li oni Božja kazna grešnom i neposlušnom narodu?
Tragedije poput uragana Katrina 2005. godine, ciklon u Mianmaru 2008. godine, potres na Haitiju 2010. godine, te potres/tsunami blizu Japana potaknuli su mnoge da počnu dovoditi u pitanje Božju dobrotu. Žalosno je što se prirodne nepogode često nazivaju „Božjim djelima“, iako se nikakvo „priznanje“ ne daju Bogu za godine, desetljeća, pa čak i stoljeća mirnoga vremena. Bog je stvorio cijeli svemir i prirodne zakone (Postanak 1,1). Većina prirodnih nepogoda rezultat su djelovanja tih zakona. Uragani, tajfuni i tornada rezultati su sudaranja različitih vremenskih uzoraka. Potresi su posljedice pomjeranja zemljinih ploča. Tsunamije uzrokuju podvodni potresi.
Biblija kaže da Isus Krist drži na okupu cijelu prirodu (Kološanima 1,16-17). Može li Bog spriječiti prirodne nepogode? Apsolutno! Utječe li Bog ponekad na vrijeme? Utječe, kao što možemo vidjeti u Ponovljenom zakonu 11,17 i Jakovljevoj 5,17. Knjiga Brojeva 16,30-34 pokazuje nam da Bog ponekad uzrokuje prirodne nepogode kao osudu zbog grijeha. Knjiga Otkrivenja opisuje mnoge događaje koji bi se definitivno mogli opisati kao prirodne nepogode (Otkrivenje poglavlja 6, 8 i 16). Je li svaka prirodna nepogoda zapravo Božja kazna? Apsolutno ne.
Baš kao što Bog dozvoljava zlim ljudima da čine zla djela, Bog dopušta zemlji da odražava posljedice koje je grijeh imao na stvorenje. Rimljanima 8,19-21 nam kaže: „Ta cjelokupno stvorenje ustrajno iščekuje ovo objavljivanje sinova Božjih – stvorenje naime bijaše podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu – u nadi da će se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Božje.“ Pad čovječanstva u grijeh donijelo je posljedice na sve, uključujući i svijet na kojemu živimo. Sve u stvorenju podložno je „ispraznosti“ i „propadanju“. Grijeh je krajnji uzrok prirodnih nepogoda baš kao što je uzrok smrti, bolesti i patnje.
Možemo razumjeti zašto se prirodne nepogode događaju. Međutim, ne razumijemo zašto Bog dozvoljava da se one dogode. Zašto je Bog dozvolio da tsunami ubije više od 225.000 ljudi u Aziji? Zašto je Bog dozvolio da uragan Katrina uništi domove tisućama ljudi? Kao prvo, takvi događaji obično znaju uzdrmati naše pouzdanje u ovaj život i tjeraju nas da razmišljamo o vječnosti. Crkve su nakon takvih nepogoda obično pune, jer ljudi shvaćaju koliko su zbilja njihovi životi krhki i kako život može biti oduzet u trenutku.
Međutim, znamo sljedeće: Bog je dobar! Mnoga velika čuda se događaju tijekom prirodnih nepogoda koja sprječavaju čak i veći gubitak života. Prirodne nepogode potiču milijune ljudi da ponovno procijene njihove prioritete u životu. Na stotine milijuna dolara pomoći šalje se kako bi se pomoglo ljudima koji pate. Kršćanske službe imaju priliku pomoći, služiti, savjetovati, moliti se i voditi ljude ka spasonosnoj vjeri u Krista! Bog može iz strašnih tragedija izvesti veliko dobro (Rimljanima 8,28), a to zbilja i čini.
Izvor: Gotquestions.org
