“Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.” (Matej 10,16)
Važan element praktične mudrosti je taktičnost. Kršćanin treba naučiti kako biti pun takta. To znači da treba razviti finu osjećajnost s obzirom na to što učiniti ili reći da se izbjegne povrijeđenost i da se učvrste dobri odnosi.
Taktična osoba stavlja sebe na tuđe mjesto i pita se: “Na koji bih način htjela da meni netko to kaže ili učini?” Takva osoba nastoji biti diplomatična, obzirna, prijazna i razborita.
Nažalost, kršćanska vjera imala je svoju dozu netaktičnih pripadnika. Klasičan primjer jedan je kršćanin, brijač u malom gradu na Srednjem zapadu SAD-a. Kad je jednom jedan nesretni čovjek ušao u njegov salon i zatražio brijanje, brijač ga je posjeo, oko vrata mu omotao uobičajeni bijeli ubrus i povukao stolac nagnuvši ga unazad.
VIDI OVO: Kako svjedočiti vjeru četirima tipova ljudi?
Tada je čovjek na stropu ugledao ove riječi: “Gdje ćeš provesti vječnost?” Brijač mu je obilato nasapunao lice, a zatim bruseći britvu na remenu započeo svoje svjedočenje pitanjem: “Jesi li spreman susresti se s Bogom?” Čovjek je izletio iz stolca – s ubrusom, pjenom, svime – i otad se za njega više nije čulo.
Nadalje, imamo jednog gorljivog studenta koji je jedne noći izašao radi osobnog evangeliziranja. Hodajući mračnom ulicom, primijetio je mladu ženu kako pred njim korača u mraku. Kad ju je pokušao sustići, ona je potrčala. Onako revan, potrčao je za njom. Kad je ona ubrzala korak, ubrzao je i on. Konačno, žena je užasnuta dotrčala do ulaznog trijema kuće i počela kopati po torbici tražeći ključeve. Kad je on potrčao prema trijemu bila je već suviše paralizirana strahom da bi povikala. Tada joj je on, smiješeći se, uručio traktat i otišao, sretan što je još jednog grešnika dosegao evanđeljem.
Mnogo takta potrebno je kad se posjećuje bolesne. Ne pomaže reći: “Stvarno izgledaš bolesno” ili: “Poznavao sam nekog s istim takvim problemom – ali umro je.” Tko želi takvu utjehu?
Taktičnost nam treba i kad posjećujemo ožalošćene. Ne bismo smjeli biti kao onaj Teksašanin koji je udovici ubijenog političara rekao: “I baš se u Teksasu ovo moralo dogoditi!”
Blagoslovio Bog one pažljive vjernike koji čini se uvijek znaju izreći prijaznu, prikladnu riječ. I neka nas ostale nauči kako da budemo diplomati s taktom umjesto šeprtlja bez takta.
Autor: William MacDonald
