Kad ozbiljno prionemo poslušnosti Riječi Božjoj – dopuštajući njegovu Duhu da izloži i usmrti sav grijeh u našem životu – Gospodin sam uzrokuje da se radujemo. “Bog ih je ispunio velikom radošću” (Neh 12,43).
Vjerujem da ovaj izliven blagoslov uključuje obilje radosti, čak i usred naših kušnji. Gospodin otvara nebo i krštava nas “Isusovom radosti” – s klicanjem, radovanjem i pjevanjem – bez obzira na naše prilike.
Nehemija je podsjetio radosnog Izraela kako je Bog providio za njihove očeve u pustinji. Gospodin je izlio na njih mnogostruko milosrđe. Učio ih je svojim Duhom te vodio oblakom i stupom od ognja. Nadnaravno im je osigurao manu i vodu. I, čudom, nije dopustio da im se odjeća ili obuća istroše (vidi Neh 9,19-21).
Kako vam zvuče takvi blagoslovi? Mnogostruko milosrđe, jasno vodstvo, Božji Duh vas uči, sve vaše fizičke i materijalne potrebe ispunjene. Meni sve to zvuči divno! I, doista, svi ti blagoslovi sadrže istinu za nas danas. Gospodin je u svome velikom milosrđu obećao da će ih sve osigurati za svoj narod.
VIDI OVO: Bog se uvijek brine za one koji ga iskreno ljube
Međutim, još uvijek možemo odabrati živjeti u pustinji, kao Izrael. Nehemija je istaknuo da su se njihovi praočevi pobunili protiv Gospodina, zanemarujući njegov zakon: “Ali su se bunili, i odvrgli tebe. I zakon su tvoj bacili za leđa … Mnogo si godina bio strpljiv s njima … no nisu slušali” (Neh 9,26.30).
Možete li zamisliti strašnu duhovnu smrti koju su ti ljudi navukli na sebe? Četrdeset godina subota bez ikakve radosti ili veselja. Četrdeset godina pogreba, bez da su uopće ušli u obećanu zemlju. Ti Izraelci bili su bogati u blagoslovima, povećavajući svoja dobra, ni u kakvoj potrebi – ali bili su mlaki u duhu.
To je slika Jahve Jire – Boga koji vjerno proviđa za svoj narod čak i kad otvrdnu na njegovu Riječ. Izraelci su se dosađivali sa stvarima Božjim, prolazeći kroz sve samo mehanički, bez zanimanja ili uključivanja.
U svome milosrđu, Gospodin je nastavio voditi njihove dnevne poslove i proviđati za njih. Ali ti ljudi nikada nisu ušli u njegovu puninu. Je li onda čudno da se njihova odjeća i obuća nisu potrošili? Oni jednostavno nisu išli nikamo.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
