Bog je odgovorio na molitve roditelja bebe rođene bez kože. Smatraju svaki dan s njim velikim blagoslovom te su jako sretni što ga napokon mogu držati i grliti.
Maleni Ja’bari Gray rođen je na novu godinu u San Antoniu. No, on nije bio obična beba – njegove oči, šake i stopala bili su spojeni, a koža mu je nedostajala na cijelom tijelu osim na glavi.
Majka malenoga Ja’barija nije imala nikakvih komplikacija tijekom trudnoće dok u 37.-om tjednu liječnici nisu primijetili da se beba nije rasla. Primljena je u bolnicu te je u jutro srce bebe postalo vrlo tiho tako je izveden hitan carski rez.
Tada su liječnici primijetili da nešto nije u redu. Ja’bariju je nedostajala koža na torzu i rukama. Dijagnosticiran je s bolešću u kojoj se novorođenčad rađa bez dijelova kože.
Ja’bari je stavljen na uređaje za održavanje života te su liječnici rekli njegovim roditeljima da ne mogu ništa učiniti. Par se nije htio predati te su nakon duge bitke za osigurali premještaj u drugu bolnicu, piše Daily Mail.
No, bitka nije bila lagana. Najprije im je bio odbijen zahtjev za premještaj u drugu bolnicu jer ona nije bila „u mreži“ koje pokriva osiguranje. No, dan poslije je osiguravajuća kuća ipak odobrila premještan. Obitelj je kasnije rekla da je promjena uzrokovana brojnim pritužbama nakon što je javnost saznala za odbijenicu.
VIDI OVO: Molitva za djecu: Za zaštitu i blagoslov djece
Nakon pregleda u bolnici u Teksasu liječnici su shvatili da je maleni dječak možda primio pogrešnu dijagnozu. Oni su vjerovali da je riječ o rijetkom genetskom poremećaju zbog kojeg koža puca te se stvaraju plikovi, a tako nastaju rane koje su podložne infekcijama. Oni koji pate od tog poremećaja nemaju dovoljno kolagena tipa VII – proteina koji spaja gornji dio kože s donjima.
Nakon tog saznanja u laboratoriju Bostonu uzgojena je nova koža za Ja’barija te je prevezena u Teksas.
Njegovo se zdravstveno stanje jako popravilo nakon operacije te je znatno narastao. Više mu ne trebaju lijekovi za bol te može sam disati. Kasnije mu slijede operacije odvajanja kože sa stopala, šaka i odvajanje kapaka.
Njegovi roditelji smatraju svaki dan s njim velikim blagoslovom te su jako sretni što ga napokon mogu držati i grliti.
„On pravi preslatke zvukove i tako komunicira s nama. Iako nas ne može vidjeti, on ipak komunicira“, rekla je ponosno Ja’Barijeva majka.
