Svaka majka koja spava sa svojom bebom misli da dobro čini. Međutim, ova majka upozorava na opasnost zbog koje je njezina beba umrla.
Rečeno im je da je to prirodno. U to su ih uvjerili rođaci, prijatelji i stranci na društvenim mrežama. Rečeno im je za 7 pravila – u redu je spavati sa svojom bebom ako: majka doji, ne puši, ne uzima lijekove, nije pod utjecajem alkohola, nije pretila, ima čvrst madrac, nije preumorna.
Mnogo je to nesigurnih varijabli. Toliko je sve nesigurno da vaša beba može umrijeti ako i najmanja stvar pođe po krivu, piše Love What Matters.
Nije okrutno ostaviti bebu u kolijevci
Rečeno im je da je okrutno ostaviti svoju bebu „samu u hladnoj kolijevci da plače“. Rečeno im je da je spavanje s bebom i u drugim državama sasvim u redu. Rečena im je i laž da će bebe izbjeći iznenadnu smrt koja se ponekad dogodi, jer će oponašati mamino disanje.
Rečeno im je da je zapravo opasno ne spavati s bebom jer umorna majka koja se ustaje kako bi hranila svoju bebu može zaspati na opasnom mjestu.
Većina većinom laže kada liječnici pitaju spava li beba sama, s tim neugodnim osjećajem u srcu, bojeći se da će ih liječnici razotkriti.
Neki su čak koliko hrabri da se smiju objavama upozorenja na društvenim mrežama protiv spavanja sa svojom bebom.
„Nemojte me prozivati zbog mog izbora za moje dijete“, kažu, a u isto vrijeme posramljuju majke jer spavaju sa svojim bebama.
Neki imaju toliko obraza reći ožalošćenoj majci da je sigurno bila riječ „o cjepivu“.
Novorođenče se može ugušiti zbog madraca ili pod dojkom
No većina majki ne zna za gušenje zbog madraca koji je po svim odraslim standardima tvrd, ali ne i za novorođenče.
Većina majki nije čula da se njihovo dijete može ugušiti pod dojkom.
Većina majki neće razmotriti mogućnost da će jednu noć neka varijabla opasti, a one će to previdjeti jer beba ne želi nigdje drugdje spavati. Možda će to previdjeti jer je riječ o „samo jednoj noći“, a to nije ništa.
Majka ne bi trebala spavati s bebom
Većina majki ne razmišlja o tome da će tijekom spavanja oni biti odrasla onesviještena osoba koja teži mnogo više od bebe, a da se beba guši u tišini. Većina ih ne razmišlja da je beba bespomoćna izbaviti se iz opasne situacije. Da će se mama, tata ili drugo dijete koje s njima spava možda okrenuti ili staviti dio tijela na bebu. Da će se jastuk ili deka pomaknuti na bebino lice.
Znate kako znam sve ovo? Jer sam ja BILA ta majka.
Taj dan sam imala obiteljsku situaciju. Dvoje moje djece se ozlijedilo – nakon noći kada sam bila popila. Bila sam na hitnoj i kasnije u bolnici, gotovo 24 sata.
Nisam mislila da će jedna ili dvije bočice formule utjecati na to koliko će čvrsto moja beba spavati.
Legla sam, stavila bebu na dojku i zaspala. Kad sam se probudila na bebinom nosu bila je krv
Nisam razmišljala o tome da sam preumorna. Da je možda i njezin tata preumoran.
Tu sam večer već potpisala da neću spavati sa svojom bebom (bolnica mi je dala naputak) iako sam lagala o tome gdje moja beba već spava. Sutra, rekla sam si. Sutra ću maknuti odjeću iz pokrajnje sobe kako bi beba mogla tamo spavati.
Bila sam iscrpljena. Samo jedna noć, ma neće biti ništa. Legla sam, stavila bebu na dojku i zaspala.
Kada sam se probudila, na mojoj je majici i bebinom nosu je bila krv. Uspaničila sam se, sjetila sam se priča da bebine kapilare u nosu puknu kada se uguše.
Ne ja. Ne moja beba. To ne može biti. Ona će se probuditi i promijenit ću joj pelenu.
Nije. Bila je potpuno opuštena i beživotna. Sjećam se da sam počela vikati. Moj suprug je uletio u sobu, a ja sam mu pokazala bebu. Sjećam se njegovih uzvika: „ZBOG OVOGA NE SMIJEŠ SPAVATI S DJECOM. SADA ĆE NAM SLUŽBA ODUZETI I DRUGU DJECU“.
Sjećam se da je uzeo mobitel svoje mame, nazvao hitnu, pokušao oživjeti bebu. Sjećam se da je hitna došla i odvela ju u bolnicu. Sjećam se da su me prevezli u policiju, uzeli moju majicu kao dokaz i dali mi novu. Sjećam se da sam plakala dok mi oči nisu natekle, a glava me boljela. Sjećam se da sam pitala hoću li biti uhićena. Sjećam se da su mi rekli da beba nije preživjela. Sjećam se, iako kroz maglu.
Mislila sam da činim dobro za moju bebu. Uvjerile su me razne majke u grupama na društvenim mrežama.
Nisam razmišljala o opasnostima, iako sam upozorena, iako su mi liječnici i medicinske sestre pokušali objasniti opasnosti zajedničkog spavanja, iako sam se u vezi toga svađala sa suprugom gotovo svaku večer.
On mi više nije suprug.
Drugo moje dvoje djece je posvojeno u drugu obitelj.
Zato pitam svaku majku koja ovo čita, a koja spava sa svojom bebom, namjerava to činiti ili se dvoumi – želite li ZAISTA riskirati tu malenu varijablu koja znači smrt vašeg djeteta – varijablu koju ne možete kontrolirati jer ćete biti u snu? Mislite li zaista da ćete biti iznimka? Jeste li zaista u redu sa doživotnom krivnjom koju ćete nositi u sebi?
Želim da nisam riskirala. Da sam barem slušala.
Molim vas, poslušajte, kako smrt moje Abby ne bi bila uzaludna.
