Koji su znakovi istinskog pokajanja? Ako ih nema, nečije pokajanje je upitno, jer postoje tvrdoglavi ljudi koji ne vide svoje greške.
„Žao mi je“, sjećam se kako je moj otac govorio. „Žao mi je i volim te“.
Nije rekao zbog čega mu je žao. Nije spomenuo modrice učinjene rukom zbog kojih me je boljelo moje maleno jedanaestogodišnje tijelo. Izgleda da nije razumio kako sam se bojala i kako je to na mene loše djelovalo. No to je bilo prvi puta kako sam uopće čula tatu kako kaže da mu je žao, a osjećaj koji sam osjetila bio je poput kiše nakon suše.
U svojoj glavi sam čula maleni glas koji je govorio: „Nemoj mu vjerovati. Ispričao se samo zato što je mama priprijetila da će reći pastoru Jimu ako se ne ispriča“. Utišala sam taj glas. Ugušila sam svoje sumnje. Toliko sam se dugo molila da se moj otac promijeni. Pokušala sam biti dobra kćer koja bi ga podsjetila na Isusa.
Njegova isprika, koliko god bila nejasna, bila je nada i pokazatelj da Bog djeluje. Ili ipak ne?
Okrutnost lažnog pokajanja
Oko deset godina bi prošlo dok nisam ponovno čula ispriku svog oca. Isprva, nisam sumnjala u iskrenost. U to vrijeme, već sam rekla da je ”dosta”. Rekla sam našem pastoru sve. Tata je bio pod crkvenom disciplinom. Njegov brak se raspadao. Ne bi ništa dobio laganjem, zar ne?
Nešto se čudno dogodilo. Dok sam počela svoje priče dijeliti s pastorima, obitelji i prijateljima, moj tata bi priznavao i ispričavao se za stvari koje je učinio, ali onda tjednima ili danima kasnije, tvrdio bi kako se ne sjeća ničega.
Rekao bi kako se ne sjeća da me premlatio, bacio niz stube, niti svojih nedavnih ispričavanja za te događaje. Nije se ni sjećao svojih seksualnih komentara, bacanja noža na mene ili prijetnje da će me ustrijeliti. Ispričao bi se i nakon toga bi se povukao. Sjetio bi se, nakon toga bi tvrdio da je zaboravio. Ovo se događalo možda godinu dana sve dok nisam osjetila da polako ludim.
VIDI OVO: Što je pravo pokajanje?
„Ne znam što da mislim“, rekla sam mu preko telefona jednog dana. Sklupčana na kuhinjskom podu, progovarala sam između jecaja. „Ne mogu vjerovati da si ili lud i da ne znaš što radiš ili si zao i u potpunosti razumiješ“.
„Nisam lud“, odgovorio je. „Samo ćeš morati prihvatiti da sam zao“.
Analiziranje pokajanja
Imala sam puno iskustva s ljudima koji se nisu pokajali. Zlostavljači koji su desetljećima zlostavljali djecu, obiteljsko nasilje i seksualno zlostavljanje. Sve ovo je dodatno pojačalo psihološkim zlostavljanjem, koje se u mom slučaju nastavilo do mojih tridesetih godina. Zbog svoje pozadine sam imala neku praktičnu mudrost. Zbog svoje sam se vjere okretala Bibliji za mudrost kako bih razlikovala istinsko od lažnog pokajanja.
Postoje tvrdoglavi grešnici koji se ne žele ispričati, lažljivci koji tvrde da im je žao, a zapravo nije i licemjeri koji mogu uistinu povjerovati u to da im je žao, ali oni nemaju simpatiju niti razumijevanje biblijskog načina pokajanja. Koji su znakovi istinskog pokajanja? Evo osam pokazatelja koje sam uvidjela iz svog života i Božje Riječi.
Znakovi istinskog pokajanja
1. Pokajana osoba je zaprepaštena grijehom
Zapanjeni zbog onoga što su učinili, oni će se poniziti, tugovati u boli zbog onog što su učinili, a osuda će im se urezati u srca. Kao što je prorok tugovao u Izaiji 6, 5: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama“!
VIDI OVO: Kršćanstvo bez pokajanja nije kršćanstvo
2. Oni žele učiniti odštetu
U Luki 19, 1-10 čitamo priču o Zakeju i velikodušnosti koju je on pokazao kao dio svog pokajanja. Sakupljač poreza, lopov i tlačitelj Božjeg naroda, Zakej je rekao je ponudio odštetu: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko“ (8. stih). Isus je potvrdio iskrenost Zakejevog pokajanja: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov“ (9. stih)!
3. Oni prihvaćaju posljedice
Osoba koja se iskreno pokaje će prihvatiti posljedice. To može biti gubitak povjerenja druge osobe, gubitak pozicije vlasti ili podčinjavanje svjetovnim vlastima kao što je policija. Kada se razbojnik na križu pokajao, on je rekao svome suputniku: „Ne bojiš li se Boga?… Mi smo pravedno kažnjeni, jer dobivamo ono što smo zaslužili zbog naših djela“. (Luka 23, 40-41) Isus je pohvalio njegovo pokajanje time što ga je uvjerio u to da je spašen: „Uistinu kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju“. (Luka 23, 43)
VIDI OVO: Pravo pokajanje sastoji se od ove tri stvari
4. Oni ne očekuju i ne zahtijevaju oprost
Oni koji su me zlostavljali često bi mi rekli: „Ako ti meni ne oprostiš, ni tebi Bog neće oprostiti“. No ovakav prijeteći stav samo pokazuje neiskreno pokajanje. To je pokajanje bez ljubavi, manipulativno i ukazuje na to da prijestupnik ne prihvaća i da ne shvaća težinu onoga što je učinio.
Kada je Jakov prišao Ezavu i pokajao se, on nije očekivao milost, a kamoli suosjećanje. U Postanku 32, čitamo da je osjećao ”veliki strah” i ”uznemirenost” (stih 7). Očekivao je napad (stih 11) i smatrao je sam sebe nevrijednim ljubaznosti (stih 10). Ustvari, Jakov je bio toliko siguran u osvetu da je odvojio svoje žene, djecu i sluge od njega, kako Ezavova ljutnja ne bi pala i na njih.
5. Oni osjećaju dubinu boli koju su prouzrokovali
Osoba koja se iskreno pokaje neće pokušati umanjiti, opravdati ili pronaći ispriku za ono što su učinili. Neće ukazati na sva svoja dobra djela, kako bi ta djela prevladala ili poništila ona loša. Čak će i svoja pravedna djela gledati kao na ”prljave dronjke”. (Izaija 64, 6) Oni neće posramiti drugu stranu zbog toga što je ona povrijeđena ili ljuta. Neće okrivljavati svoje žrtve ili druge ljude zbog svojih grijeha. Umjesto toga, oni će preuzeti odgovornost, priznati će štetu koju su uzrokovali i izrazit će žaljenje.
VIDI OVO: POZIV NA POKAJANJE: Ako ne prestanete voljeti grijeh
6. Oni mijenjaju svoja ponašanja
Osoba koja se iskreno pokaje shvatit će potrebu za Bogom koji treba posvetiti njihova srca. Oni će proaktivno raditi na tome da promijene svoja ponašanja i poduzet će korake kako bi izbjegli grijeh i iskušenje. To može značiti i posjećivanje savjetnika, odlaske na rehabilitaciju ili traženje dopuštenja od prijatelja, pastora ili predstavnika zakona za osobnu procjenju njihova stanja. Sjetite se sušte suprotnosti između crkvenog progonitelja Savla prije i nakon spasenja. Djela 9 nam govore da, iako su se neki kršćani opravdano suzdržavali od toga da mu vjeruju, njegova osobnost je već bila drastično promijenjena.
7. Oni daju prostor za oporavak
Plod Duha uključuje strpljivost, ljubaznost, milosrđe i samokontrolu. (Galaćanima 5, 22-23) Osoba koja se uistinu pokajala će neprestano pokazivati ove vrline. Oni neće osjećati kao da imaju pravo na povjerenje ili prihvaćanje; umjesto toga, ono će biti ponizni i bit će spremno žrtvovati svoje vlastite želje i potrebe za dobrobit povrijeđene strane. Oni neće navaljivati na to da požurimo i ”prebolimo to” ili da ”krenemo dalje”. Umjesto toga, oni će razumjeti naš nedostatak povjerenja, priznat će našu tugu i poštovat će granice koje smo zatražili.
VIDI OVO: Što je pokajanje i kako nam pokajanje služi u duhovnom napretku?
Kao zlostavljači, više su voljeli grijeh nego što su voljeli vas. Kao pokajani grešnici, trebali bi više voljeti vas od svog grijeha i ponosa.
8. Oni su zapanjeni oprostom
Ako osoba vjeruje kako ima pravo na oprost, ona neće cijeniti oprost. Kada je Jakov dobio Ezavov oprost, on je bio toliko zapanjen da je zaplakao: „Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje“. (Postanak 33, 10) Jakov je shvatio da je oprost božansko čudo, prizor Mesije i pokazatelj Božje milosti. Iako Jakov i Ezav nisu progovorili četrdeset godina, Jakov je znao da je Bog omogućio Ezavu da mu, po milosti, oprosti.
Pokajanje i oprost su od Boga
Kada se ovih osam pokazatelja iskrenog pokajanja pokažu, oni su blagoslovljeni. Naš prijestupnik se odrekao zla, a Bog mira je proslavljen. No što učiniti kada ovi pokazatelji nisu prisutni? Što učiniti kada netko laže o tome da mu je žao kako bi izbjegao posljedice ili koristi našu dobru volju kako bi nas opet povrijedio?
Više od tri desetljeća preklinjala sam Boga da dovede moga oca-zlostavljača do pokajanja. Umjesto toga, poput faraona, njegovo srce bivalo je samo tvrđe. Njegove tvrdnje o promjeni bile su strategija koju je koristio kako bi opravdao svoju opakost. Moja vlastita ljubav i povjerenje bili su iskorišteni protiv mene.
S vremenom sam morala prihvatiti to da se moj otac ne želi promijeniti. Bez obzira na to koliko sam ga voljela i koliko sam željela da se pokaje, promijeni, da bude dobar tata, da me voli i da voli Isusa, spasenje je Božje djelo, a ja nisam mogla popraviti svoga oca. Ponekad ljubav možemo pokazati na najbolji način tako da toj osobi ne dopustimo da nas više povrjeđuje.
Autorica: Jennifer Greenberg; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.
