Eden Sue rođena je s cistom koja blokira njezin limfni sustav. Njezini su roditelji, Taylor i Chelsea Jones, odmah nakon njezina rođenja dobili vijesti da djevojčica možda neće preživjeti niti jedan dan.
No, zahvaljujući Bogu, Eden je sada sretna dvogodišnjakinja (na ovim slikama) koja je svima pokazala da su u krivu.
Chelsea je počela pisati blog kako bi bilježila Edenin napredak i kako bi obrazovala druge o bolesti koju Eden ima te rekla osobama koje su u istoj situaciji da ne odustaju. Opisala je svoju bebu kao čudo nakon što su liječnici rekli da postoji mogućnosti da neće preživjeti.
U svom blogu, Chelsea je opisala događaje prije Edeninog rođenja te kako se nakon toga mnogo toga promijenilo:
„’Izrast je jako velik te postoji mogućnost da beba neće preživjeti’. Jedine riječi zapečaćene u mom umu tog jutra. No dokle god je beba bila u meni, ona je bila u redu jer sam ja disala za nju.“
„Moja nerođena beba imala je velike ciste koje su pritiskale njezine dišne puteve što je moglo dovesti do potencijalnih problema pri rađanju. Jedini način za porod bio je carski rez, sala puna liječnika, kirurga i sestara s odjela intenzivne njege“.
„Odlučeno je da će me poroditi u 39.-om tjednu. Večer prije nego je došla na svijet ostali smo kasno budni. Plakala sam jako mnogo puta jer sam se bojala nepoznatog. Kako sam mogla biti uzbuđena kada nisam znala što će se dogoditi našoj bebi“, napisala je Chelsea.
„U jutro sam bila puna različitih emocija. Pitala sam se hoće li preživjeti? Hoće li disati? Hoću li ju moći vidjeti prije nego ju odnesu? Bilo je tu tako mnogo stvari koje su mi prolazile glavom. No ustala sam se i pripremila za jedan od najvažnijih dana u mome životu“.
„Taylor je bio previše nervozan da nas vozi u bolnicu. Odveli su nas njegova majka i sestra. Spojena sam na infuziju te su na monitorima promatrali bebu. Bilo je čudno. Nas smo dvoje tamo sjedili i čekali da me odvezu na operaciju.“
„Pričali smo i nadali se da će naša beba biti u redu. Tada sam prestala biti nervozna jer da se nisam smirila, poludjela bih. Mislim da me stvarnost situacije tada još nije bila dotaknula. Taman prije 10 u jutro, došla je ginekologinja. Pitala me imam li pitanja. Imala sam ih milijun, ali nisam ništa rekla“.
Chelsea opisuje prvi plač svoje kćeri kao čudo: „Čula sam najljepši plač ikada. Svi smo bili šokirani. Naša je beba stigla i plakala je, pravo čudo. Nitko to nije očekivao te su čak i medicinske sestre počele plakati s nama. Bila sam u šoku. Nikada nisam osjetila takvu radost. Rekli su nam da je malo vjerojatno da će preživjeti, ali smo se molili za nju cijelih 9 mjeseci“.
„Slijedeći su tjedni bili dugi i spori, a u sedmom tjednu Eden je prenesena u bolnicu za djecu gdje smo ostali gotovo mjesec dana. Učinili smo što smo mogli kako bi ju vratili kući. Borili smo se za nju te smo pobijedili. Naučili smo kako se brinuti za nju. Bili smo istrenirani. Znali smo više o njezinom stanju od nekih liječnika“.
„Sve što smo do tada poznavali bili su bolnički zidovi, duga putovanja automobilom i pretrage. Svaki sam dan plakala. Ne bismo sve to izdržali da nas obitelj nije posjećivala svaki dan. Jako smo je voljeli, kao što ju i sada volimo. Tako se mnogo toga promijenilo. Došla je kući i to je bilo pravo čudo. Prešla je svaku prepreku. Dokazala je da su drugi bili u krivu. Odbacila je sve aparate i žice“.
Chelsea nastavlja obavještavati svoje čitatelje o napretku njezine kćeri. Eden je predivna, sretna dvogodišnjakinja koja nastavlja pokazivati da je sve moguće.
