Kad je Marija Magdalena susrela uskrslog Gospodina, htjela je prionuti uz njega na isti način kako ga je prije znala.
“Ne dotiči me se, jer još nisam uzašao k Ocu svojemu.” (Ivan 20,17)
Jedna od omiljenih dječjih duhovnih pjesama kaže: “Dok čitam onu divnu staru priču o tome kako je Isus, kad je boravio s ljudima, zvao malu djecu da kao ovčice dođu u Njegovo stado, mislim kako bih rado tada bio s Njime.”
Najvjerojatnije je većina nas kad-tad u životu imala ovu sentimentalnu želju. Pomišljamo na to kako bi bilo divno da smo mogli uživati u osobnom zajedništvu sa Sinom Božjim tijekom njegove zemaljske službe.
Ali ono što trebamo shvatiti je da je bolje poznavati ga danas onako kako nam se otkriva po Duhu kroz Riječ. Umjesto na gubitku, mi smo zapravo u boljem položaju od njegovih učenika.
Pogledajmo to s ove strane: Matej je video Isusa Matejevim očima, Marko ga je vidio Markovim, Luka Lukinim, a Ivan Ivanovim očima. Ali mi ga vidimo očima sva četiri evanđelista. I da ovu misao razvijemo još jedan korak dalje, mi imamo potpuniju objavu Gospodina Isusa u cjelokupnom Novom zavjetu nego što je imao ikoji drugi učenik dok je bio na zemlji.
Postoji još nešto zbog čega smo privilegiraniji od Isusovih suvremenika. Dok se kretao među mnoštvom u Nazaretu ili Kafarnaumu, nužno se nekome primakao bliže nego onom drugom. U gornjoj sobi Ivan se naslonio na njegove grudi dok su ostali učenici bili naslonjeni na različitim udaljenostima. Sve se ovo sada promijenilo. Spasitelj je podjednako blizu svim vjernicima. On nije samo s nama, on je u nama.
Kad je Marija susrela uskrslog Gospodina, htjela je prionuti uz njega na isti način kako ga je prije znala. Nije htjela ostati bez njegove fizičke, tjelesne prisutnosti. Ali Isus joj je rekao: “Ne dotiči me se, jer još nisam uzašao k Ocu svojemu” (Ivan 20,17).
Rekao je zapravo ovo: “Marija, ne hvataj se za mene u zemaljskom, fizičkom smislu. Kad uzađem svojemu Ocu, Sveti Duh bit će poslan na zemlju. Kroz njegovu službu znat ćeš me na potpuniji, jasniji i bliskiji način nego ikad prije.”
Zaključak je ovo: Umjesto da žalimo što nismo mogli biti s Isusom dok je boravio na zemlji, s radošću moramo razumjeti da je bolje sada biti s njime.
Autor: William MacDonald
