Depresija je stvarna poput raka i iako ju ne možemo vidjeti, ona može napraviti kaos u cijelom životu.
Depresija je prepredeni predator koji s namjerom uništava svoje žrtve, ali ju ipak oni koji nikada nisu iskusili njezin gnjev ne vide ili je pogrešno shvate.
Ako ste ikada imali depresiju znate da je to tiho čudovište, koje jede iznutra prema van i da ima puno lica. Bez obzira na to izgleda li ona kao nasmiješena supruga ili iscrpljena majka, izgled ne određuje kakav smrtonosni bezdan ona stvara u vašoj utrobi.
Svakodnevni zadaci djeluju nemoguće. Tuširanje, izlazak iz kreveta, stavljanje cipela, vožnja do trgovine namirnicama, pranje posuđa; sve to može izgledati kao ogromne planine koje jednostavno ne možemo pomaknuti zbog toga što nas čudovište, svojom nevidljivom, zastrašujućom prisutnosti drži dolje.
PROČITAJTE: 10 fizičkih znakova depresije koje mnogi ne primjećuju
Opasan krug se samo povećava kada dođe do samosažaljenja ili osjećaja beskorisnosti zbog nemogućnosti obavljanja jednostavnih zadataka.
Iako su mnogi kršćani u kušnji vjerovati da je depresija duhovni problem, to je zapravo vrlo stvaran zdravstveni problem, koji dopire iz kemijske neravnoteže. Ona je stvarna poput raka i iako ju ne možemo vidjeti, ona može napraviti kaos u cijelom životu.
Načini kako depresija oštećuje osobe varira, ali dijeljenje različitih priča i iskustava može učiniti da se oni koji boluju od depresije osjećaju malo manje samima.
Laura Mazza upravo je to odlučila svojom objavom na Facebooku, koja je podijeljena mnoštvo puta. Pročitajte njezinu objavu ispod i ne ustručavajte se i sami podijeliti svoja osobna iskustva u komentarima.
PROČITAJTE: 6 karakteristika osobe koja krije tešku depresiju
Prema Laurinim riječima, „Ako ste se danas samo trudili ostati pribrani, to je u redu“. Zapamtite da niste sami u svojoj bitci.
„Ovako je moja kuća izgledala tri tjedna. Nije loše, ali ono što ne možete vidjeti su kutije hrane, gomile odjeće, nered u kupaonici. Ostaci hrane posvuda.
To je bila depresija.
To sam bila ja; ispijala sam kavu i čekala energiju kako bih mogla ustati. To sam bila ja; sjedila sam na kauču i na poruke ”Kako se osjećaš”? sam odgovarala „Vrlo dobro“, znajući da je to laž. Znajući da se zapravo osjećam beskorisno, tužno, nevrijedno, lijeno.
Nisam imala motivaciju da operem zube ili da se istuširam. Nisam imala motivaciju da se igram s djecom ili da im kuham. Bila sam tjeskobna da je mom suprugu dozlogrdilo mojih problema i da će me ostaviti ili da će si pronaći neku bolju, vrijedniju.
Što sam više razmišljala o tome što bih trebala učiniti, o stvarima kakve bi trebale biti, osjećala sam se iscrpljenijom.
Da su tjeskoba i depresija ljudi, oni bi me zgrabali za ramena i svom snagom gurali natrag na kauč. Osjećala sam to. Otkucaji moga srca bili su brzi, ali moje tijelo je bilo sporo.
Nisam luda, nisam lijena, volim miris čistog rublja, volim se družiti i kuhati za svoju djecu, ali kada me pogodi depresija, kada dođe tjeskoba, sve to je nemoguće.
PROČITAJTE: 4 duhovna načina kako nadvladati depresiju i anskioznost
Izgleda da želim reći da nije stvar u vama.
Prljavo posuđe nisu vi. Oni nisu mjerilo vaše vrijednosti. Prljavo rublje na gomili niste vi. Dostavna hrana niste vi, ali najviše od svega, vi niste ni tjeskoba ili depresija. Niste slabi, bezvrijedni, niste lijeni, nevoljeni ili slomljeni. Prolazite kroz nešto i u tim trenucima trebate pronaći prijatelja, kojem se ne trebate ispričavati zbog tišine, prijatelja koji od vas ne zahtijeva da budete snažni kada to niste. Prijatelja kojeg nije briga je li vaša kuća u neredu, jer prije čišćenja kuće vama treba čišćenje uma.
Vi trebate da taj prijatelj budete vi.
Ako je sve ono što ste danas učinili to da ste pokušavali biti pribrani, to je u redu. Sutra, idućeg dana, idućeg tjedna (ili za tri), ustat ćete i bit ćete opet ”stari vi”. Postoji svjetlo na kraju tunela, čak i ako vam vaš mozak govori da ne postoji“.
Autorica: Kelsey Straeter; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com
