Ako ste tamo gdje vas Bog želi, imate mir. Ali ako osjećate nemir, to može biti jer se ne uzdate u Boga na način na koji biste trebali.
Jeste li se ikada boriti s poslušnošću Bogu jer ste zapravo htjeli ići dalje i činiti nešto po svome? Ako je tako, mogu vas samo moliti da ispitate svoj poziv.
Radite točno ono što vam Bog kaže i idite točno onamo kamo vas vodi. Ako ste sad tamo, imate mir. Ali ako niste mirni, to može biti jer se ne uzdate u Gospodina na način na koji biste trebali.
Možda vam stvari koje sad činite izgledaju beznačajne. U vašem umu one možda nisu na nivou onoga što ste zamisliti da je vaš visoki poziv. Ali kad se pomirite s time kamo vas je Bog poslao, bit ćete obilno blagoslovljeni.
PROČITAJTE: Kako izaći na kraj s unutarnjim nemirima i strahovima?
Gospodin “zna kako ste sazdani” i on će vas učiti, čuvati i blagoslivljati iznad svega što možete zamisliti. Bit je u tome da uvijek idete (ili stojite) kamo vas je uputio u svojoj beskrajnoj mudrosti. Ali budite spremni proći kroz ozbiljno testiranje.
U Starom zavjetu čitamo da su mnoge Božje sluge načinile prvi korak poslušnosti, ali onda su mrmljale i prigovarale kad su stvari postale teške. Svaki pravi sluga Božji možda misli: “Gospodine, ne znam mogu li se s ovim nositi. Nisam siguran da ću uspjeti.”
Petar nas s ljubavlju upozorava da ćemo ponekad ispitivati bitku s kojom se suočavamo: “Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među vama da vas iskuša!
Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava” (1 Pt 4,12-13).
Mrmljanje i prigovaranje može izazvati da nam srce otvrdne, tako da se moramo čuvati toga. Kad Bog kaže svojim slugama da se uzdaju u njega, moramo činiti što nam kaže bez mrmljanja, znajući da on u biti ima najbolje interese.
Autor: David Wilkerson
