Majka crnkinja nikada nije razmatrala mogućnost da će roditi blizance različite boje kože, no njezina kćer je bila nesumnjivo bijela kad se rodila.
Za mnoge trudne majke, najbolji dio poroda (ili jedini) jest napokon vidjeti svoju bebu. Život se mijenja kada majka prvi put u ruke uzme svoju bebu. Ujedno, zanimljivo je pogađati na koga beba viši sliči – ima li mamin nos? Je li dobila tatine usne? Roditelji sanjaju u tom trenu, ali ponekad dobiju i koje iznenađenje.
Judith Nwokocha je morala ići na dva tretmana kako bi začela umjetnim putem tako da je bila presretna kada je saznala da očekuje blizance. Tijekom trudnoće Judith je pričala sa svojim blizancima te se molila da budu zdravi.
U 37.-om tjednu trudnoće, jedna je beba prestala rasti te su joj odmah izazvani trudovi. Rodila je carskim rezom. Dječak, Kamsi, imao je 2,7 kilograma, a djevojčica, Kachi je imala samo 1 kilogram.
I to nije bila jedina stvar koja je bila drugačija s Kachi. Judith je objasnila: „Prvi put kada sam ju vidjela zapitala sam se je li to moja beba ili nečija druga. Čekala sam nekoliko sekundi da mi netko kaže da se dogodila zabuna, ali mi se sestra samo rekla kako je Kachi predivna“.
Judith je crnkinja te nikada nije razmatrala mogućnost da će roditi bijelu bebu, no njezina je kćer bila nesumnjivo bijela kada se rodila. Judith je napisala: „Bila sam prilično iznenađena koliko je bila bijela“. Nekoliko dana nakon poroda rečeno joj je da Kachi ima albinizam.
Judith se u početku brinula o zdravstvenim problemima albinizma, ali je ubrzo shvatila koliko je njezina kćer predivna. Objasnila je:
„Uvijek joj govorim koliko je predivna. Ne bih ju mijenjala ni za milijun dolara jer je ona savršena takva kakva jest. Albinizam ima svoje nedostatke, ali ju učim da bude snažna i da pobijedi sve izazove. Ljepotu albinizma pokazujem tako što neprestano fotografiram Kachi sa svojim bratom. Ona još nije svjesna koliko je posebna, ali će eventualno saznati, a moja je odgovornost podučiti ju i naučiti ju da se voli bez obzira na sve“.
