Biste li trebali voditi svoju djecu na pogrebe? Većina ljudi rekli bi ne. Roditelji bi svojoj djeci trebali priuštiti pozitivna iskustva i zaštititi ih od mračnih stvarnosti, zar ne? A pogrebi (ako ih još uvijek nazivamo tako, spomen-služba zvuči manje zlokoban) su zasigurno mračne stvarnosti.
No, iako je impuls da zaštitimo ili obranimo svoju djecu normalan i mudar, mudrost Biblije spominje alternativan način od naših uobičajenih pretpostavki.
Evo tri pozitivna razloga zbog kojih biste svoju djecu trebali odvesti na pogrebe.
1. Kako biste pomogli djeci da razumiju kako je smrt dio života
Naša djeca imaju iskustva sa smrti posvuda uokolo. Nažalost, ona se vrlo često slavi kroz hitac u glavu, koji donosi pobjedu u igri Call of Duty ili djeca bivaju sve manje osjetljiva na smrt zbog najnovijih Marvelovih filmova. Ironično, što se naša djeca više susreću sa smrću u pop kulturi, to im ona može izgledati apstraktnija, nestvarna i udaljena.
U isto vrijeme, izgleda kao da se ostatak društva pomirio s ublaživanjem značenja smrti. Primijetite suptilne promjene. Na primjer, u našem rječniku groblja su postali spomen-parkovi. Pogrebi su postali spomen-službe i sada imamo ”proslave života”.
Groblja su nekoć bili uobičajeni sastavni dijelovi crkava, čime su nas podsjećali kako će smrt doći po sve nas. No, nova groblja su skrivena od pogleda i ljudi ih u svojim svakodnevnim životima ne vide.
VIDI OVO: Postaju li ljudi anđeli nakon smrti?
Opazite opsjednutost naše kulture za mladošću, zdravljem, vitkošću, svime što se pojede, namaže ili stavi, ne bi li to držalo smrt podalje. Naša djeca nemaju pojam toga da je smrt stvarno zlo u ovome svijetu; zlo koje svakog tjera na razmatranje o tijeku njihova života. (Propovjednik 9, 1-12)
2. Zbog oblikovanja tuge u našoj djeci.
Znamo kako se zabavljati s djecom, no znamo li i kako tugovati s njima? Ako djecu samo otkrivamo životnim radostima, ali ne i teškoćama, pripremamo li ih tako za svijet, koji zavija pod teretom grijeha? (Rimljanima 8, 20)
U suočavanju sa smrću, kulturne krajnosti od izbjegavanja i stoicizma s jedne strane ili emocionalnog kolapsa i nekontrolirane tuge s druge, našoj djeci neće pokazati cijeli spektar Bogom-danih osjećaja, koji će im pomoći da procesuiraju život i njegove teške događaje.
VIDI OVO: Ljudska duša nakon smrti: Što se s njom događa?
Naša djeca trebaju osjetiti gubitak, procesuirati ga iskreno, vidjeti nas ganute tugom i vidjeti kako se oslanjamo na Boga, čak i u najtežim razdobljima. Dok zajedno procesuiramo tugu, razgovori sukladno dobi o Božjoj dobroti, suverenosti i problemu patnje mogu biti započeti na način da oni osnažuju njihovu vjeru i da ih pripreme za svijet, gdje se ove tri doktrine neprestano susreću.
Pogrebi pomažu našoj djeci da nauče kako tugovati dok se suočavaju sa smrću i kako se nadati u svjetlo Krista. (Ivan 11, 25)
3. Kako bismo pomogli našoj djeci da vide evanđelje u tami
Evanđelje Isusa Krista nikada ne sjaji jasnije, kao u najmračnijm trenucima života. Niti jedan životni događaj ovo ne prikazuje bolje od pogreba. Nikada nisam ništa trebao reći svojoj djeci o važnosti evanđelja kada sam ih vodio na pogrebe, jer su to mogla i sama vidjeti.
Mogla su vidjeti preplavljujuću tugu onih koji nisu poznavali Krista, u suprotnosti s milosti, nadom i odlučnošću onih koji jesu. Mogli su čuti jecaje očaja u suprotnosti sa glasovima nade.
Istina, moja djeca možda nisu bila u mogućnosti izreći ove razlike dok su bili mlađi, ali iz njihovih izraza širom otvorenih očiju i znatiželjnih pogleda, bilo je jasno da su razlike očigledne.
VIDI OVO: Što je Sudnji dan i što će se tada dogoditi?
Učinci takvih iskustava stvaraju plodno tlo za pupanje sjemena razgovora o evanđelju; razgovora o životu, smrti, vječnosti i o tome zašto je Isus i spasenje, koje On nudi toliko važno. Za razliku od svih ostalih životnih događaja, pogrebi pomažu našoj djeci da razumiju snagu potrebitosti evanđelja.
Da, pogrebi mogu biti teški. Oni su temeljni i tragični podsjetnici na zemaljske posljedice grijeha. No to ne znači da ih Bog ne može upotrijebiti kako bi razvio mudrost i nadu u našoj djeci. (Propovjednik 7, 1-4) Kao roditelji, nadamo se da će njihovi životi biti određeni Božjom dobrotom i naklonošću, umjesto mračnim životnim stvarnostima. No, u palome svijetu trebamo tražiti svaku priliku, čak i pogrebe, kako bismo disciplinirali djecu i povećavali njihovo pouzdanje u nadu u Krista.
Autor: Ric Rodeheaver; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i Objavljeno uz dopuštenje stranice Thegospelcoalition.org
