Chris Norton bivši je sportaš koji je 2010. završio u naslovnicama zbog toga što je tijekom utakmice ostao paraliziran. Liječnici su mu rekli da možda nikada neće prohodati.
Međutim, Chris je pokazao da ništa nije nemoguće.
Nakon što je pretrpio ozljedu sa svojih 18 godina, Chris je upoznao svoju buduću suprugu Emily. Ona mu je pomogla da prohoda na maturi. Uz puno truda, uspio ju je odvesti i do oltara 2018. godine, kada su se vjenčali.
„Odlučili smo da ćemo to proći skupa“, rekla je Emily u intervjuu. Nešto što se činilo nemogućim, ostvarili su skupa.
Ne samo da sretno žive u braku, nego su svoju vezu obogatili i prije svadbe.
PROČITAJTE: 4 razloga zbog kojih bi svaki kršćanin trebao razmisliti da udomi dijete
„Udomili smo 17 djece i usvojili smo 5 djevojčica“, rekao je Chris u intervjuu. „Znamo što znači biti u potrebi. Vidimo to kao priliku da pružimo ljubav, da im pružimo obitelj i da im pomognemo shvatiti da nisu sami“, dodala je Emily.
Njihova najstarija kći Whittley nije puno mlađa od njih.
Dok je bila u školi, Whittley je upala u probleme. Nije imala nikog, pa se okrenula Emily, koja joj je pružala pomoć i utjehu.
„Nisam mogla gledati kako ju prebacuju iz kuće u kuću, iz doma u dom, nikada nije dobivala pomoć koja joj je trebala. Plašila me ideja da će odrasti u udomiteljskom sustavu, bez prave obitelji“, rekla je Emily.
Ubrzo nakon što se Whittley osamostalila, bračni je par u obitelj doveo četiri sestre. Do vjenčanja su imali 4 mjeseca, a već su imali pet kćeri.
„Bilo je mnogo trenutaka kada sam bacila ruke u vis i molila ‘Bože, trebam te sada jer ovo ne mogu sama’. No čak i u središtu kaosa osjećala sam ogroman mir. Znala sam da nam je Bog doveo ove djevojčice s razlogom i bila sam odlučna pružiti im svu ljubav i pomoć koju trebaju“, objasnila je Emily.
Par je i službeno usvojio pet kćeri, ali ne planiraju se zaustaviti.
„Sada već možemo reći da ne znamo što budućnost nosi. Ako prošlost nosi kakve znakove, budućnost neće izgledati onako kako ju zamišljam“, rekla je Emily. „Božji su planovi uvijek veći i bolji od naših. Ne možemo dočekati vidjeti za što će nas Bog dalje iskoristiti.“