Sveto pismo i naše vlastito iskustvo naučili su nas da molitva neosporno može utjecati na način Božjeg upravljana pojedincima i društvom, narodom i cijelim svijetom.
Neki nisu u to uvjereni, pa postavljaju pitanje: “Može li Bog zaista upravljati sudbinom svijeta u sasvim određenom smjeru ako molitva jednog pojedinca može promijeniti Božje planove? Neće li to dovesti do potpunog kaosa? Jedan bi tražio kišu, drugi sunce, treći oluju a četvrti potpunu tišinu.”
Takvima odgovaramo da je takav način moljenja apsolutno suprotan Božjoj volji.
Prvo, Bog nije nikada obećao da će uslišiti bilo čiju molitvu; On u prvom redu odgovara na molitvu svoje djece ili onih koji hoće to postati.
Drugo, On nije obećao da će uslišiti sve molitve svoje djece. On sluša molitve izrečene u ime Isusovo, a koje se poklapaju s Njegovom voljom : “Ako što molimo po volji njegovoj, uslišava nas” (1. Ivanova 5,14).
Ove riječi znatno ograničavaju učinak molitava na tijek događaja. Samo one molitve koje su nadahnute Kristovim Duhom imaju pravo na uvažavanje i to zato, jer takve molitve uvijek teže prema Bojim planovima.
Kad smo rekli da Bog ponekada preinačuje svoje planove kao odgovor na molitve Njegove djece, onda smo time zapravo htjeli reći da On svijetom upravlja takvom elastičnošću da se njegove metode mogu mijenjati prema prilikama.
Njegovi planovi se ne mijenjaju, nego sredstva kojima On izvršava planove. Čim jedno Njegovo dijete izreče želju suglasno s Njegovom voljom, odmah se ta želja uvažava, te se nešto promijeni, što ne bi bio slučaj da nitko nije molio.
Uviđamo li sada da se Gospodin, vodeći svijet prema određenom cilju, a to je Njegovo kraljevstvo, služi i molitvama svoje djece?
Autor: Ole Hallesby
