Bog nije osmislio brak kao sredstvo ispunjavanja naših osobnih potreba. Pretpostavljanje da brak postoji radi ispunjavanja potreba je opasno iz barem dva razloga.
Jedan od mojih najdražih crtanih filmova prikazuje skupinu špiljskih ljudi koji stoje na vrhu litice dok gledaju kako jedan od njih pada preko ruba. No, on nije pao; netko ga je bacio. Nakon što padne, vođa skupine ljutito pogleda ostale i kaže: „Postoji li još netko čije potrebe nisu bile ispunjene“?
Ovo je drastična, ali pravovremena kritika kulturi u kojoj očekujemo da sve, uključujući i naše brakove, ispunjava naše potrebe.
PROČITAJTE: Alat za uspješan brak kojeg nam je Bog dao
Kada braku pristupamo očekujući da se naše potrebe ispune, ne uspijevamo shvatiti istinsku prirodu ljubavi i sijemo sjeme uništenja braka.
Bog nije osmislio brak kao sredstvo ispunjavanja naših osobnih potreba. Pretpostavljanje da brak postoji radi ispunjavanja potreba je opasno iz barem dva razloga.
1. Zato što to onda nije prava ljubav.
Ovakav brak nema u sebi prave ljubavi jer on potiče na sebičan način promatranja braka i seksa. „Ako volite one koji vole vas, kakvu to vama dobrobit donosi“?, upitao je Isus. (Luka 6, 32) Svaka ljubav koja tek gleda sa žudnjom u očima drugog koji nas voli zapravo uopće nije ljubav.
Jedna od najstrašnijih stvari vezanih uz Isusovu usporedbu bogataša i Lazara (Luka 16, 19-31) jest ta da izgleda kao da je bogataš bio dobar, obiteljski čovjek. Čak i na mjestu mrtvih razmišljao je o svojoj braći.
No, njegova takozvana ljubav nije uopće ljubav, jer se ona nikada nije brinula o Lazaru, jadnom čovjeku koji je ležao pored bogataševih vrata. On se brinuo za svoju obitelj, ali njegova briga nije tekla prema potrebitim ljudima vani.
PROČITAJTE: Zašto je Bog stvorio brak?
Brak i obitelj mogu vrlo lako postati respektabilan oblik sebičnosti. Ako se vjenčamo uglavnom kako bismo ispunili vlastite potrebe, tada će naš brak biti samo to: lijepa maska za pokrivanje sebičnosti.
Kratak je korak između ”voljeti te” i ”voljeti me i željeti te”. Za kršćane je vrlo lako razmišljati o braku kao o području gdje nema učeništva. Izvan braka volimo govoriti o požrtvovnosti, uzimanju naših križeva i tako dalje. No, unutar braka često govorimo o tome kako bolje komunicirati, kako biti intimniji, kako imati bolji seks, kako biti sretan.
Ako se brakom ne služi Bogu onda ga nikakva količina osobne ili seksualne ispunjenosti neće učiniti dobrim. Nakon svega, kao što možemo vidjeti, Ananija i Safira su imali dobar brak, s odličnom komunikacijom i dijeljenjem vrijednosti. Jedno su drugo savršeno razumjeli, ali su zbog Božjeg pravednog suda umrli strašnom smrću. (Djela 5, 1-11)
2. Zato što uništava brakove i društvo.
Egocentrična percepcija seksa i braka uništava brakove i društvo. U vremenu kada imamo veća nego ikada ranije očekivanja od onoga što brak donosi, brakovi se urušavaju kao nikada ranije.
Možemo vidjeti uništenje promatranjem kako društvo funkcionira. Društva u kojima se na brak i seks gleda kao na načine osobnog ispunjenja potiče muškarce i žene da gledaju u oči jedni drugih, potiču ih na to da u jedni drugima nađu sve što im treba, gdje će svatko biti sve jedno drugome.
Takva kultura promiče ono što možemo nazvati ”religijskim zajedništvom”, gdje je cilj svakog muškarca i žene živjeti u takvom posebnom jedinstvu. Sama riječ ”odnos”, kada se koristi za definiranje odnosa zasnovanog na seksu, otkriva ovakav način razmišljanja. Ne biti ”u vezi” pretpostavlja usamljenost. Ako je istina da se ”odnos” primarno pronalazi u seksualnoj vezi, onda trebamo tražiti seksualnu intimnost pod svaku cijenu. Ne trebamo prebivati u ovoj laži.
PROČITAJTE: Božji zadatak za sve one koji još nisu u braku
Prenaglašavanje parova kao ”parova” također ih izolira od utjecaja podrške šire obitelji i društva. Definirajući trenutak je onaj kada su oni sami u spavaćoj sobi, a ne kada služe kao nova društvena i obiteljska jedinica. Povjesničar Lawrence Stone piše:
„Ironično je pomisliti da upravo u trenutku kada neki mislioci najavljuju dolazak savršenog braka, koji se temelji na potpunom zadovoljenju seksualnih, emocionalnih i kreativnih potreba muža i žene, omjer raskida brakova se ubrzano povećava“.
Christopher Brooke, još jedan povjesničar, ukazuje: „Dok smo suočeni sa spektaklom razbijenih brakova, došli smo (čudnim paradoksom koji je ipak duboko uvučen u korijene subjekta) do toga da očekujemo daleko više od sretnog braka“. Drugi teolog to objašnjava ovako: „Čak niti najmanji šator najsretnijih ljubavnika ne može biti useljiv sve dok ne ma barem vrata i nekoliko prozora koji se otvaraju prema van“.
PROČITAJTE: 3 stvari koje Bog želi od kršćanskih brakova
Nismo stvoreni kako bismo zauvijek gledali u oči drugog ljudskog bića i kako bismo u njima pronašli sve što nam treba. Ako mislimo da jesmo, onda smo osuđeni na razočaranje. Ako je moja draga supruga ikada pomislila da ja za nju mogu biti sve, sada zasigurno zna da to nije tako! Naravno, ako osobno smatram da je svrha braka ispunjavanje mojih potreba, što činim kada ih brak ne uspijeva ispuniti?
Ironija, da očekujemo toliko puno od braka, ali se razočaravamo, je ironija koju Biblija savršeno razumije. To se zove preljub. Ako pokušavamo ostvariti bilo koji cilj osim štovanja Boga, onda štujem idol. Trenutak kada svoj ”odnos” činim ciljem svog života, osuđujem samoga sebe na razočaranje.
Iznenađujuće, ključ dobrog braka nije pokušavanje ostvarivanja dobrog braka, već pokušavanje iskazivanja časti Bogu.
Autor: Christopher Ash; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcaolition.org
