Dobri ljudi ne prolaze slučajno kroz teške životne situacije. Ako Bog dopusti nešto loše, On će ponekad htjeti testirati naše povjerenje, pročistiti nas ili oblikovati Isusov karakter u nama.
Ako je Bog suveren Bog, dakle Onaj koji ima vlast nad svime, ako je Bog uvijek i sveprisutan te sveznajući, ako je On neizmjerljiv, odnosno beskrajan, te ako je Njegova moć bezgranična, kao što govori Sveto pismo ohrabrujući nas time, ‘zašto se onda loše stvari događaju dobrim ljudima?’
Ako Bog vlada malim ljudima i malim događajima, velikim ljudima i velikim događajima, ako Bog nadmoćno vlada svim ljudima i svim događajima; ‘zašto se onda loše stvari događaju dobrim ljudima’
Možda i možemo razumjeti ‘zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima’, ali ‘zašto se loše stvari događaju vjernim ljudima?’, ako ‘Bog suvereno kraljuje u sjaj zaodjeven’ (Ps 93:1).
Odgovor na ovo naše pitanje vrlo je složen, zato što je svaki čovjek poseban i jedinstven, zato što je svaki ljudski život jedna jedinstvena priča. Život koji živimo, nikada nitko nije niti će ga živjeti. Svatko od nas ima svoju jedinstvenu priču, svoj jedinstveni DNK i svoj jedinstveni put.
PROČITAJTE: Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?
Obzirom na složenost našega pitanja, ponudit ću tri odgovora. Vjerujem da će svaki od nas za sebe pronaći neke odgovore na ovo teško pitanje. Evo prvog ponuđenog odgovora: ‘Loše stvari događaju se dobrim ljudima’ jer:
1. DOBRI LJUDI ŽIVE U LOŠEM SVIJETU
Mi jednostavno ne smijemo zaboraviti da se rađamo u palom i nesavršenom tijelu, u pali i nesavršeni svijet. Ne smijemo zaboraviti da ovaj svijet, svijet u kojem živimo, nije edenski vrt.
U prvoj biblijskoj knjizi, knjizi početaka u 3. poglavlju čitamo:
‘Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta Edenskog’ (Post 3:24).
Kad je Bog istjerao iz vrta Adama i Evu, s njima je istjerao i nas. Ovo naše zemaljsko stanište nije Obećana zemlja. Nije nimalo slučajno da se majka pri porodu muči, a dijete započinje svoju zemaljsku priču plačem i svojevrsnom traumom. To je jednostavno tako. Mi živimo u svijetu prepunom ratova, ubojstva, potresa, poplava, požara, nesreća, bolesti. Oni su dio naše svakodnevnice.
Budući se rađamo u palim i nesavršenim tijelima u pali i nesavršeni svijet, mi živimo u svijetu nesavršenih cesta, automobila, vozača, liječnika …, mi živimo u svijetu ‘u kojem sva stvorenja zajedno uzdišu u porođajnim mukama’, za jednim boljim tijelom i boljim svijetom, piše Pavao u Rimljanima poslanici 8,22, i zato se, ponekad, ‘loše stvari događaju dobrim ljudima.’
Drugi ponuđeni odgovor na pitanje: ‘zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima’ je:
2. BOG ŽELI DA DOBRI LJUDI BUDU JOŠ BOLJI LJUDI
Poslušajmo riječi apostola Jakova i čujmo kako on gleda na poteškoće, kušnje, na loše stvari koje mu se događaju u životu. Čitam navod iz Jakovljeve poslanice 1.poglavlja, drugi i treći redak:
‘Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, ZNAJUĆI da kušanje vaše vjere stvara postojanost.’ (Jak 1,2-3)
Očit primjer da se loše stvari događaju dobrim ljudima zato jer Bog želi da dobri ljudi budu još bolji, vidimo u povijesnom primjeru Izraela. Oslobođeni egipatskoga ropstva Izraelci su krenuli prema zemlji meda i mlijeka koju im je Bog obećao. Krenuli su iz sjevernog Egipta i putovali pustinjom 40 godina, iako su taj put mogli prijeći za samo jedanaest dana po takozvanom «Filistejskom putu« . Zašto? Bog daje jasan odgovor u Knjizi Ponovljenog zakona 8. poglavlju, od 2.-6. retka:
‘Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi Njegove ili nećeš. Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. PRIZNAJ onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i POPRAVLJA kao što čovjek odgaja sina svoga.’ (Pnz 8,2-6)
Zbog čovjekovog pada i ljudske pale, grješne naravi, Bog često čini velike stvari u pustinji, u teškim i kroz teške životne okolnosti jer nerijetko teško učimo. Evo nekoliko primjera: Mojsije je pozvan i pripreman, obrazovan u pustinji. Petoknjižje ili Tora darovana nam je u pustinji. Izrael je utemeljen u pustinji. Dekalog ili Deset zapovijedi dane su u pustinji. Gospodin Isus Krist, osobno, bio je kušan u pustinji kojom prilikom citira čitani tekst iz Ponovljenog zakona dobivenog u pustinji. Bog ponekad u svojoj milosti dopušta pustinju, kako bi svoje još više približio, stisnuo k Sebi, ‘da bi dobri ljudi bili još bolji.’
Mnogi vjerni su kroz povijest postavljali pitanje PUSTINJE. Jedan od njih je i Jean Calvin koji ovako odgovara na naše pitanje:
‘Gospodin zna da smo po naravi vrlo skloni slijepo pa i puteno voljeti ovaj svijet, pa se on stoga koristi izvrsnim sredstvima kako bi nas pozvao natrag… Naše bezumlje sastoji se u tome da je naš um zaslijepljen vanjskim sjajem bogatstva, moči i časti, te nismo u stanju gledati dalje od toga. Srce, koje je isto tako puno i opterećeno lakomstvom, neurednim sklonostima i drugim grješnim željama, ne može se izdići iznad. Jednom riječju, cijela je duša, sputana putenim užicima, u potrazi za svojom srećom na ovoj zemlji.
PROČITAJTE: Evo zašto Bog dopušta da nam se ponekad događaju ružne stvari
Gospodin, kako bi se ovomu suprotstavio, raznim i strogim poukama, kroz nevolje koje dopušta, poučava svoju djecu o ispraznosti sadašnjeg života… On zato dopušta da ih ratovi ili prevrati ili pljačke, ili neke druge nedaće često ometaju i uznemiravaju. Kako ne bi s previše žara čeznuli za prolaznim i nesigurnim blagom, ili ovisili o onome što ono nudi, On ih slabi siromaštvom, ili ih ograniči osrednjim uspjehom, ponekad ih ražalosti izgnanstvom, ponekad neplodnom zemljom, ponekad požarom, a drugi put opet nekom drugom nedaćom – a sve zato kako se ne bi naduli praznom slavom.’ (Calvin, De vita Cristiana, 99.-101)
3. LOŠE STVARI NISU TAKO LOŠE KAO ŠTO IZGLEDAJU
U poslanici Rimljanima, u 8. poglavlju, apostol Pavao razmatra isto pitanje te svoje razmatranje zaključuje velikim ohrabrenjem:
‘Znamo da Bog čini da SVE pridonosi dobru onih koji Ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani…’
Dio pročitanog stiha je ili najveća obmana ili najveće ohrabrenje ikada izrečeno: ‘Bog sve pridonosi na dobro’. A što je to dobro? U kontekstu spomenutog ohrabrenja Pavao govori o nevolji, tjeskobi, progonstvu, gladi, golotinji, pogibelji, maču … to svakako nije dobro.
Kada pročitamo cijeli stih i sagledamo ga u kontekstu 8. poglavlja dobivamo jasan odgovor na pitanje što je to dobro i zašto se loše stvari događaju vjernim ljudima?
‘Znamo da Bog čini da SVE pridonosi dobru onih koji Ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici Njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio one je i pozvao, koje je pozvao one je i opravdao, koje je opravdao, one je i proslavio. ‘ (Rim 8,28-29)
Razumjeti zašto se loše stvari događaju vjernim ljudima nije moguće bez činjenice Božje suverenosti i predodređenja i ljudske odgovornosti, i bez vječne perspektive na sada i ovdje. Život je kratak, život je krhak ali život je vječan.
Autor: Damir Pintarić; Izvor: betanija.hr
