Gospodina Isusa smetnje nisu nikad uznemiravale. Prihvaćao ih je kao dio Očeva plana za taj dan. To je njegovu životu davalo silnu ravnotežu i smirenost.
“I reče im: ‘Hajdete vi sami u osamu, na pusto mjesto…’ I otploviše brodicom na pusto mjesto… I opazi ih mnoštvo gdje odlaze, a mnogi ga prepoznaše, pa se pješice iz svih gradova strčaše onamo. I pretekoše ih… Isus… se sažali nad njima…” (Marko 6,31-34)
Svaka nas smetnja vrlo lako oneraspoloži. Zastidim se kad se sjetim kako sam često zlovoljno reagirao zbog iznenadnih zahtjeva koji bi me prekinuli u namjeri da obavim neki posao koji sam sâm sebi zadao.
Možda se radilo o pisanju i riječi su mi tako lako dolazile. Onda bi zazvonio telefon ili je netko bio na vratima i tražio razgovor. U tom trenutku to je bila smetnja koju nisam priželjkivao.
Gospodina Isusa smetnje nisu nikad uznemiravale. Prihvaćao ih je kao dio Očeva plana za taj dan. To je njegovu životu davalo silnu ravnotežu i smirenost.
PROČITAJTE: 15 biblijskih stihova koji će vam pomoći kada ste uznemireni
Upravo je mjera do koje smo izloženi smetnjama često pokazatelj naše korisnosti. Neki autor je u Anglican Digestu napisao: “Kad si ozlojeđen zbog smetnji, pokušaj se sjetiti da upravo njihova učestalost može ukazivati na vrednotu tvog života. Tuđim potrebama opterećeni su samo oni ljudi koji su spremni pomoći i koji su puni snage. Smetnje zbog kojih se ljutimo zapravo nas preporučuju kao one koji smo prijeko potrebni. Najveća osuda koju bi itko mogao navući na sebe – i opasnost koje se trebamo čuvati – je ta da budemo suviše neovisni, tako nesusretljivi da nas nitko nikad ne ometa i da smo prepušteni sami sebi na uznemirujući način.”
Nelagodno se smješkamo dok čitamo o iskustvu jedne vrlo zauzete kućanice. Jednom kad je njen plan rada za taj dan bio neuobičajeno popunjen, njezin se muž vratio s posla ranije nego inače. “Što radiš ovdje?” upitala je jedva prikrivajući uznemirenost. “Ovdje živim”, odgovorio je on uz bolni smiješak.
PROČITAJTE: UZNEMIRENI STE: Jeste li primili mir koji vam Isus daje?
Kasnije je napisala: “Od tog dana svaki put kad bi moj muž dolazio kući, ostavila bih svoj posao po strani. Ljubazno bih ga dočekala i dala mu do znanja da je on uistinu najvažniji.”
Svakog jutra trebamo novi dan predati Gospodinu moleći ga da se on pobrine za svaki detalj. Ako nas onda netko prekine, bit će to zato jer nam je on poslao tu osobu. Naše je da otkrijemo razlog i pobrinemo se za tu potrebu. To bi mogla biti najvažnija stvar koju smo toga dana učinili premda se pojavila u vidu smetnje.
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
