Iako su ih svi gledali s čuđenjem, mladi bračni par je prvo udomio pa onda posvojio mladića koji ima 18 godina.
Obitelji su u 21. stoljeću raznolikije nego ikada, no obitelj iz ove priče još je drukčija.
Casey Douglas odrasla je u tipičnoj obitelji. Bila je kći pastora i odgojili su ju u kršćanskom duhu. Željela se udati za dobrog muža i imati nekoliko djece.
Kada je odrasla pronašla se svoju srodnu dušu i udala se za Petera. No nisu odmah počeli raditi na djeci.
Oboje su imali sumnje oko djece. Sviđala im se ideja, ali su se bojali financijskog opterećenja. Osim toga, bili su u ranim 20-ima pa nije bilo potrebe za žurbom.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10211612423175869&set=picfp.1524630085&type=3&theater
Njih su dvoje počeli volontirati kao mladi pastori. Dio njihovog posla bio je provoditi vrijeme s učenicima koji dolaze iz siromašnih obitelji. Mnogi mladi ljudi koje su upoznali imali su niz poteškoća, od nemarnih roditelja do onih nasilnih.
Casey i Peter suosjećali su s ovim mladim ljudima, no Casey je učinila i dodatni korak.
Casey je prvi puta progovorila o udomljavanju kada je imala 24 godine. Njezin otac, a i drugi članovi crkve, gledali su ju s čuđenjem. Ljudi koje je htjela udomiti bili su iste generacije kao i ona.
Svi su im savjetovali da prvo imaju svoje dijete. Mnogi su im nastojali dokazati da će biti problema s posvajanjem djeteta s problematičnom prošlošću. Par bi isto tako propustio mnoge važne trenutke roditeljskog iskustva. Ako posvoje tinejdžera, nikada neće iskusiti što znači imati bebu.
No Casey i Peter nisu slušali. Htjeli su posebnu obitelj i nije ih bilo briga za tuđa mišljenja.
Otišli su toliko daleko u svojoj odluci da je Peter napravio vazektomiju.
Caseyin otac ju je preklinjao da se predomisli, no ona je ustrajala u svojoj odluci. Odlučili su udomiti, a možda i posvojiti dijete koje ima minimalno 13 godina.
Naposlijetku, nakon mjeseci i mjeseci čekanja i negativnih komentara, Casey i Peter dobili su dozvolu za udomljenjem. Nedugo nakon toga došla je socijalna radnica i rekla kako jedan 16-godišnjak hitno treba dom.
Casey je odmah rekla: „Dovedite ga doma.“
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10215390876994853&set=picfp.1524630085&type=3&theater
Čak je i Peter bio iznenađen koliko je brzo njegova žena donijela odluku. Zamolio ju je da malo promisli o odluci, ali ona nije htjela ni čuti. Rekla mu je da je to kršćanski.
Peter se složio.
Čim je socijalna radnica otišla, Casey i Peter briznuli su u plač. Nisu bili sigurni jesu li to tužne ili radosne suze. Možda oboje.
Nekoliko sati kasnije stigao je taj 16-godišnjak. Zvao se Randall.
Prvo je upoznavanje bilo čudno i stidljivo. Svi su se smješkali i rukovali. No Casey je osjetila neopisivu povezanost s njim.
Sva je Randallova odjeća bila ili premala, ili pokidana, ili uprljana. A to je bila sva odjeća koju je imao.
Randalla je mama napustila dok je još bio beba. Nitko joj ne zna identitet. Nedugo nakon toga usvojila ju je jedna žena, Randall ju zove svojom bakom.
No ona se razboljela kada je on imao 11 godina i nije se mogla brinuti za njega. Randall je cijelo svoje djetinjstvo proveo u selidbi. Naposlijetku je postao beskućnik, dok nije nazvao socijalnu službu istog onog dana kada ga je Casey usvojila.
Na prvu, Randall je mislio da će ovaj usvojiteljski dom biti kao i svaki drugi. Očekivao je da će u roku od nekoliko dana završiti na ulici. No Casey i Peter bili su drukčiji.
Uzeli su si vremena i dečko je s vremenom zavolio živjeti s njima. Jednog je dana došao kući i rekao „Cijelog sam života priželjkivao da se prema meni odnosi onako kako ste se vi odnosili.“
Dječak je ubrzo počeo Casey zvati mamom, a Petera tatom.
Udomili su Randalla za stalno. No to nije bilo dovoljno. Kada dječak navrši 18 bit će im lakše udomiti ga. Čim je Randall napunio 18, oni su ga i posvojili.
Zahvaljujući njihovoj odluci, Randall je zadobio cilj u životu. Ima dobre ocjene u školi i nada se da će se upisati na fakultet.
Casey i Peter su nastavili udomljavati. Njihova obitelj sve više raste. Oni su neobična i šarolika obitelj, no to ih čini snažnijima.
