Iskreno vjerujem da je svatko od vas tko sada čita ovaj tekst pod nekim iskušenjem. Vjerujem da svatko od vas ima mnogo problema, mnogi su u nevoljama, osjećaju bol, tugu, žalost. Ako je ovako i u tvom životu, i ako vjeruješ svim srcem u Boga, On za tebe ima riječ. Želi te ohrabriti, govoriti ti što da radiš i kako da se postaviš. Čitajmo Božju riječ!
Jakovljeva 1,1-18:
2 Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje,
Na samom početku Jakov nam poručuje da ukoliko smo zapali u kušnju, trebali bismo se radovati. Pošto je riječ smatrajte imperativ, Jakov nam ovdje ne daje prijedlog ili savjet, već nam govori da se tome moramo radovati. Kada kaže kušnje, misli se na kušnje đavola koji nas želi navesti na zlo, ali se također misli i na nevolje, nepovoljne okolnosti, bol, tugu, žalost, nesreću itd. Je li to slučaj u vašem životu? Siguran sam da smo svi mi koje je Bog otkupio svakoga dana pod iskušenjima neprijatelja. Jakov nam kaže da ako je ovo prisutno u našem životu, trebamo se radovati, ili kako kaže jedan prijevod, trebamo smatrati čistom radošću.
Kako je moguće radovati se ako smo pod iskušenjem da sagriješimo, ako smo u nevolji, ako osjećamo bol ili ako smo doživjeli neki nesretan slučaj? Iskušenja sama po sebi nisu radost, i ona nas ne raduju, ali bismo se trebali radovati zbog onoga što ta iskušenja u nama grade. Za vjernike u palom svijetu iskušenja su nešto sasvim normalno. Ne vjerujem u takozvano Evanđelje prosperiteta, koje kaže: ‘Samo vjeruj i bit ćeš bogat i zdrav!’ Prije bih rekao da Pismo uči: ‘Samo vjeruj i čekaju te iskušenja!’ Ali ono što imamo u našim životima jest Gospodin, koji nam pomaže da pobijedimo svako iskušenje, kao i da prebrodimo svaku nevolju. Jedan prijevod kaže: „kad upadnete u razne kušnje“. Riječ razne negdje se prevodi i kao mnogostruke, a ista riječ se koristi da se opiše mnogostruka Božja milost. Za svako iskušenje imamo Božju milost koja nam pomaže da to prebrodimo. Mogli bismo se ovdje zadržati i ovo jednostavno poslušati, jer nam je to rekao jedan Božji čovjek za kojeg Pismo kaže da ga je Gospodin susreo osobno i objavio mu se nakon svog uskrsnuća, čovjek kojeg su zvali Devina koljena, jer su mu koljena bila toliko hrapava zbog vremena koje je provodio u molitvi. Mogli bismo ga jednostavno poslušati, i nastojati se radovati u iskušenjima, ali on nastavlja dalje i daje nam razlog zašto bismo se trebali radovati:
3 znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost.
U originalu stoji da nam se vjera provjerava kad smo u kušnjama i nevoljama. Za riječ provjerava koristi se grčka riječ dokimion, a ta riječ se koristila za testiranje metala, kako bi se provjerilo je li metal pravi, originalan. Koristi se samo dva puta u Novom zavjetu, ovdje i u 1. Petrovoj 1,6-7: „Tome se radujte, premda se sada zakratko, ako je trebalo, ražalostiste u različitim kušnjama, da se prokušanost vaše vjere — mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša — nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista.“
U ovim stihovima riječ dokimion se koristi u dijelu gdje kaže: „da se prokušanost vaše vjere“. Jakov nam želi reći da svaki puta kada smo u nekom iskušenju, svaki puta kada smo u nevolji, bolu, tada se naša vjera provjerava, testira. Ova provjera je uvijek za naše jačanje, nikad za naše uništenje. Što se dalje događa kada se naša vjera provjerava? Pismo kaže da se tada jača naša postojanost. Originalni prijevod kaže da se tada u nama razvija i jača strpljiva ustrajnost (postojanost, čvrstoća, izdržljivost). Ovo je karakteristika koja pomaže čovjeku da i usred najvećih iskušenja i patnji ne skrene s puta svoje glavne svrhe, i da uvijek ostane odan svojoj vjeri i svome Bogu. Želite li ovo imati? Želite li imati ovu karakteristiku koja će vas čuvati da uvijek ostanete na putu svoje glavne svrhe, i cijeli život odani svojoj vjeri i svome Bogu? Vjerujem da želite. Zato se radujte kad ste u iskušenjima, jer tada se vaša vjera provjerava, i u tom procesu se u vama razvija i jača strpljiva ustrajnost! I ovo je dovoljno, ali idemo dalje. Što ta ustrajnost radi u nama?
4 Ali neka ta postojanost bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Ova ustrajnost čini u nama da postanemo besprijekorni, bez ikakvog nedostatka. A to znači zreli u vjeri, odrasli, potpuni. Ovo ne znači bez grijeha, ali znači jedan visok nivo duhovnog rasta. Ustrajnost u nama razvija ovu zrelost, i do ove zrelosti Bog nas vodi kroz iskušenja, i tek se u iskušenjima vidi jesmo li zreli ili ne.
5 Ako li komu od vas nedostaje mudrosti, neka išće od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
Istina je da nam svima treba mudrost. I to ne ona intelektualna, već praktična, koja će nam pomoći da razumijemo što i kako trebamo činiti kad smo u iskušenjima i problemima. Pomoći će nam da u tome vidimo Božje djelo, i što je ono što On radi u nama. Pismo kaže da svi možemo imati mudrost. Ne samo oni koji poučavaju i vode, već svi. Ne trebamo ju zaslužiti, već ju trebamo zatražiti od Boga. On ju ne čuva za sebe ili za neke „posebne“, već jedva čeka da nam ju da. On uživa u tome da nam da mudrost. No za to postoji jedan uvjet:
6 Ali neka išće u vjeri, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskomu valu koji vjetar podiže i goni. 7 Ta neka takav čovjek ne misli da će primiti što od Gospodina, 8 čovjek duše dvolike, nepostojan na svim putima svojim.
Jedini uvjet da bismo dobili mudrost od Boga, točnije da bismo bilo što dobili od Boga, jest da tražimo s vjerom, nimalo ne sumnjajući. Vjera je uvjet za sve, i ako je imamo, ona će nam otvoriti svaka vrata, ali ako imamo sumnju, ona će srušiti sve. Ako nešto tražimo od Boga a sumnjamo, Jakov kaže da ne očekujemo da ćemo bilo što dobiti od Gospodina, jer nas to čini ljudima podijeljene duše, nepostojanima u svemu. Zato tražimo od Boga mudrost, kao i sve ostalo, ali u vjeri, nimalo ne sumnjajući.
9 Neka se brat niska položaja ponosi svojim uzvišenjem, 10 a bogataš svojim poniženjem; jer proći će kao cvijet travni. 11 Jer ogranu sunce sa svojom žegom pa usahnu trava i cvijet njezin otpade te propade ljepota lica njegova. Tako će i bogataš uvenuti na putima svojim.
Biti siromašan ili biti bogat svejedno je, imat ćemo iskušenja. Zato Pismo ohrabruje siromašne, da su kao kršćani bogati, a upozorava bogate da se ponize, jer je sve to privremeno i život brzo prolazi.
12 Blažen čovjek koji podnosi kušnju; jer kad bude prokušan, primit će vijenac života što ga Gospodin obeća onima koji ga ljube.
Blago nama, ili drugom riječju, sretni smo mi koji odolijevamo kušnjama. Zašto? Jer ćemo kad se pokažemo prokušanima dobiti vijenac života. Ovdje se za riječ prokušan koristi grčka riječ dokimos, koja iza sebe ima jednu priču:
Naime, u antičkom svijetu nije bilo bankarskog sustava kakav danas poznajemo, a ni papirnog novca. Sav novac bio je napravljen od metala, koji je bio topljen do tekućeg stanja, lijevan u kalupe, a onda ostavljen da se ohladi. Kada bi se kovanice ohladile, bilo je neophodno izravnati neravne ivice. Kovanice su bile relativno meke, i naravno, mnogi ljudi bi ih glačali i s njih skidali što više materijala. U toku jednog vijeka, u Ateni je usvojeno više od osamdeset zakona kako bi se prekinula ovakva praksa umanjivanja novčića koji su bili u opticaju. Međutim, neki mjenjači novca bili su ljudi od integriteta, i nisu prihvaćali nikakav falsificirani novac. To su bili časni ljudi koji bi u opticaj stavljali jedino pravi novac koji je bio propisane težine. Takvi ljudi nazvani su dokimos, a ta riječ se ovdje koristi za opis kršćanina kakvim ga svijet vidi.
Ako spremno podnosimo i odolijevamo iskušenjima, jednog dana ćemo postati dokimos, ljudi s duhovnim integritetom, časni i pošteni, ljudi za koje će svi znati da smo u istini i da smo Božji ljudi. Kada postanemo takvi i kada stignemo do kraja trke, Bog će nam dati vijenac života, čija je grčka riječ stefanos. Ta riječ se koristila za vijenac koji se nosio na glavi kao simbol vojne ili atletske pobjede. Kako će ovo izgledati ne znam, ali je ohrabrujuće, i nije toliko važno što ćemo dobiti, već Onaj od kojega ćemo to dobiti. Samog Boga, koji je to i obećao. On je obećao ovaj vijenac života onima koji Ga ljube. Ljubiš li Boga? On je obećao ovaj vijenac, ali do njega dolazimo kroz pobjedu nad kušnjama i nevoljama. Bog je taj koji nas pokreće, daje snagu i sve ostalo što je potrebno, ali mi smo ti koji moramo odgovoriti, i nastavljati odgovarati kroz vjeru, pokajanje, poslušnost i ustrajnost.
13 Neka nitko, kad je kušan, ne kaže: »Bog me iskušava.« Jer Bog ne može biti iskušavan zlom niti pak sâm ikoga iskušava.
Kao ljudi, skloni smo krivicu svaljivati na druge. Adam je za svoj grijeh optužio Evu, i indirektno Boga. Što je s vama? Optužujete li Boga kad ste kušani ili kad ste u nekoj nevolji, problemu ili bolu? Bog nije izvor zla i On nikoga ne kuša na zlo. Bog dozvoljava naše testiranje i testira nas (dokimazo), ali nas nikada ne iskušava (pairazo). Dokimazo je kad nas Bog testira kako bi nas provjerio i ojačao; pairazo je kada nas Đavao iskušava i navodi na zlo da bi nas uništio. Bog nas testira, ali i koristi iskušenja za naše dobro.
14 Nego svakoga iskušava njegova požuda koja ga privlači i mami. 15 Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrt.
Naš stari čovjek je mrtav i raspet s Kristom, ali ako svakog dana ne živimo taj raspeti život, postoji opasnost da se pod neprijateljevim iskušenjima aktivira naša stara priroda – „koja nas privlači i mami“. Ovdje se koristi metafora za zamku koja mami životinju da izađe iz svog skrovišta, ili mamac koji mami ribu. U ovoj fazi još uvijek ima izlaza, ali ako ovdje ne stanemo i svaku misao ne pokorimo Kristu, hvatamo se u neku od ovih zamki, onda požuda začne i rađa grijeh. Naš um je kao plodno tlo spremno za sjetvu. Naše oči i uši su prozori do našeg uma. Sve ono što vidimo, čujemo, sve ono o čemu razmišljamo, prije ili kasnije će izaći iz nas kao učinjeno djelo. Čuvajmo naš um!
16 Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17 Svako dobro darivanje i svaki savršen dar odozgo je, silazi od Oca svjetlila u koga nema promjene ni sjeni od mijene. 18 Po svojem naumu porodi nas riječju istine, da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Ne varajte se oko ovih stvari. Bog daje samo ono što je dobro, dobre darove i poklone. On je izvor svjetla, On je nepromjenjiv. On nas je izabrao, nanovorodio. Mi smo Njegovi prvijenci iznad svih stvorenja. Ako je dozvolio neku kušnju ili nevolju u tvoj život, i ako te provjerava i testira, On to čini za tvoje dobro. Ta provjera tvoje vjere u tebi razvija strpljivu ustrajnost, karakteristiku koja će ti pomoći da uvijek ostaneš u Božjoj volji i vjeran Njemu. Ta strpljiva ustrajnost učinit će da postaneš besprijekoran, zreo u vjeri. I ako u tome ustraješ, postat ćeš prekaljen, dokimos, osoba s punim duhovnim integritetom, i to će svi znati. Kao takav, jednoga dana od Boga ćeš dobiti vijenac života, i onoga dana kada Isus dođe po tebe, bit će ti na hvalu, slavu i čast. Zato ti kažem: RADUJ SE! Ako si u iskušenjima, nevoljama, bolu, žalosti, smatraj to čistom radošću. Bog zna koliko možeš izdržati i neće dozvoliti da budeš iskušan preko toga. U svemu tome, On će uvijek biti s tobom, i Njegova milost i snaga će ti pomoći da sve to prebrodiš. On neće iskušenje ukloniti iz tvoje ruke, ali će tvoju ruku držati u svojoj dok te kroz sve to bude vodio! Zato RADUJMO SE!
Autor: Zoran Tornjanski
