Božje vrijeme je najbolje vrijeme! Vrijedi čekati na Njega, jer ako uzmemo stvari u svoje ruke i srljamo u nešto, izgubit ćemo blagoslov.
Čekanje na Božji trenutak nije jedna od naših jačih strana. Premda nam Božja riječ pokazuje nekoliko slučajeva u kojima je vjera zahtijevala hitro djelovanje, brojni su primjeri u kojima je blagoslov ovisio o strpljivosti potrebnoj da se djelovanje odgodi sve dok ne nastupi Njegov trenutak.
Šaul je sedam dana čekao da dođe Samuel, ali nije više mogao izdržati pa je postupio bezumno, tako što je sâm prinio žrtvu prije Samuelova dolaska (1. Samuelova 13,8.13). Učenici su svu noć veslali, ali Isus nije došao k njima sve do “četvrte straže”, kad više nije bio u njihovim mislima (Matej 14,22-33).
PROČITAJTE: Ima li čekanje na Boga smisla? Ima, a evo i zašto!
Čekati može samo vjera koja u potpunosti ovisi o Bogu. Kako bismo ostali smireni, trebamo istinski vjerovati da Bog djeluje, čak i ako najprije trebamo biti nedjelotvorni. Nije u pitanju zanemarivanje izvora koje nam je Bog stavio na raspolaganje, nego hodanja korak po korak u ovisnosti o Njemu.
Bilo da se radi o zaposlenju, stupanju u brak, selidbi ili nekim drugim okolnostima, ako uzmemo stvari u svoje ruke i srljamo u nešto, izgubit ćemo blagoslov koji je u tome da Njemu dopustimo djelovati, a mi ostanemo smireni.
Koje li radosti kada se otvore vrata i kada prepoznamo Božju ruku na djelu! Kakvim li će povjerenjem uroditi to kada previranja u našem srcu ili kušnje ne ispadnu stega za samovolju, nego način vodstva u Očevoj ruci za izgradnju Njegove djece. Taj ćemo blagoslov izgubiti ako postupimo prenagljeno, propuštajući uzdati se u Njega.
