Bog može i danas ozdravljati ljude nadnaravnim putem i On to može tu i tamo učiniti kao odgovor na molitvu, ali to više nije pravilo. On često ne ozdravlja, čak ni one za koje mi mislimo da to najviše zaslužuju. Mnogi ozbiljni kršćani rado bi bili ozdravljeni, a Bog ih ne ozdravlja.
No drugačije je sa ozdravljenjem naše duše. Svatko tko dođe Kristu s pokajničkim srcem bit će spašen i njegova će duša biti ozdravljena od smrtonosne bolesti grijeha (Psalam 41,4; 1.Petrova 2,24). To je poruka koju Bog danas ima za svijet i koju nalazimo u poslanicama Novog zavjeta.
Zanimljivo je da poslanice nigdje ne spominju čudesa Gospodina Isusa. Nakon Kristovog uskrsnuća, zapravo nigdje – osim kod Tabite (Djela apostolska 9) – ne nalazimo da je neki vjernik bio čudesno ozdravljen od svoje bolesti, iako je zapisano najmanje šest puta da su vjernici bili bolesni.
Premda je Pavao silno upotrebljavao dar ozdravljanja, kako bi potvrdio svoju poruku o Kristovom uskrsnuću, morao je svog prijatelja Trofima ostaviti u Miletu – jer je bio bolestan (2. Timoteju 4,20).
Bog i danas stavlja naglasak na spasenje dušâ i dovršeno Sveto pismo čini isto to. Na izbavljenje svoga tijela moramo čekati do uznesenja (Rimljanima 8,23). Do tada je potrebno da jedni druge hrabrimo u vjeri, podsjećajući se “da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje” (Djela apostolska 14,22).
Očekujemo dan u koji će Bog otrti svaku suzu s naših očiju. “…i smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti – jer prijašnje je prošlo” (Otkrivenje 21,4.5). Tada, i tek tada, sve će biti dobro. Neka je slavljen Bog za tako veliko spasenje!
Autor: Dr. Th. H. Izvor: biblecentre.org
