Kršćanin sam i aktivan u crkvi već duži niz godina. Za sve to vrijeme nažalost sam imao prilike vidjeti puno ljudi koji u crkvu dođu, ali se tu zadrže relativno kratko. Ovo se može dogoditi iz niza razloga, ali želio bih spomenuti jedan specifičan tip – one koji u crkvu dođu kako bi doveli svoj život u red.
Njima slični ljudi su oni koji samostalno krenu čitati Bibliju također kako bi svoj život doveli u red. I jedni i drugi u ovom poduhvatu ne ustraju dugo. Zašto se ovo događa? Dovesti svoj život u red nije samo po sebi loše. Čitati Božju Riječ i ići na službe svakako je dobro! No, kad se u cijelu stvar krene s pogrešnom motivacijom, Božju Riječ možemo pročitati od korica do korica, ali potpuno promašiti poruku koju nam daje. U crkvu možemo ići mjesecima, a nikad ne razumjeti poruku evanđelja koja se tamo propovijeda.
S jednim ovakvim primjerom susreo sam se relativno skoro. Prije nekoliko mjeseci čuo sam jednu kolegicu kako govori o tome da je počela ići u crkvu. To me je jako obradovalo, jer nikad prije nisam imao dojam da je nanovorođena kršćanka. Pitao sam je u koju crkvu ide, i što ju je odjednom potaklo da krene. Odgovorila mi je da joj je život u blagom neredu, i da ima želju dovesti ga u red, te misli da je crkva dobro mjesto za početi. Iako je crkva u koju je išla zapravo dobra crkva, entuzijazam mi je odmah splasnuo. U tom razgovoru nikad nije spomenula Isusa, čak ni Boga u općenitom smislu, i bilo mi je jasno kako će se cijela stvar završiti. Danas, nekoliko mjeseci kasnije, ona crkvu više uopće ni ne spominje, ali zato stalno naglas govori o tome kako će za vikend izaći s prijateljicama i napiti se, i žali se kako joj je život i dalje u neredu. Zašto je ideja da će u crkvi svoj ’život dovesti u red’ tako brzo zaboravljena? Vjerojatno zato jer je cijeloj stvari prišla s pogrešnim motivom. Vjerojatno je prišla očekujući da će u crkvi čuti pozitivne savjete kako da svoj život malo dotjera, kako da neke stvari tu i tamo izbalansira kako bi postigla ravnotežu u svom životu i relacijama. Međutim, nikad nije imala namjeru svoj život u potpunosti predati Bogu niti mu dozvoliti da joj život promijeni iz korijena. Vjerujem da joj je ovaj koncept zapravo potpuno stran.
Ovakvih je primjera puno. Ljudi žele čuti pozitivne savjete i žele biti ohrabreni, kako bi postali sretni i uspješni, ali nemaju namjeru niti želju svoje navike i stavove u životu vidjeti radikalno promijenjenim. Jednostavno žele sreću, pri čemu će i dalje u biti ostati isti. Iz ovog je razloga na primjer crkva Joel Osteena najveća u Americi – jer propovijeda ’pozitivno razmišljanje’ bez spomena grijeha i potrebe za pokajanjem i iskupljenjem kroz vjeru u Isusa. Većina ljudi, u svom ponosu, želi i dalje biti gospodar svog života, i ne vidi da je problem duboko u njima samima. Sve što žele od ’duhovnih institucija’ su inspirativni savjeti kako unutar sebe pronaći snagu i veličinu da svoj život žive bolje. Zato biblijska poruka proleti pored njih, a oni je niti ne primijete ili se o nju sablazne, jer traže ono čega u njoj nema.
Ono što nam Evanđelje poručuje jest nešto potpuno drugačije. Biblija kaže da unutar nas nema ničeg dobrog. U Psalmu 53,3 čitamo: „Svi su zastranili, zajedno se pokvarili; nikoga da čini dobro, baš nijednoga nema.“ Tražiti snagu unutar sebe ravno je duhovnom samoubojstvu. Naš grijeh, koji prožima cijelo naše biće, ono je što nas duhovno ubija. Nisu nam potrebni ’pozitivni savjeti’, već nam je potrebna korijenska promjena – potrebno nam je da se nanovorodimo. Kako nitko u svojoj grešnoj prirodi ne može sebe izbaviti od grijeha, Bog je došao među nas. Isus, u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, živio je savršen život, i na križu umjesto nas primio najtežu kaznu za naše grijehe. No, nakon tri dana Isus je ustao iz mrtvih, time dokazujući da je svojom žrtvom pokrio sav grijeh i uklonio posljednju i najgoru posljedicu grijeha – smrt.
Svi se prirodno rađamo ’u Adamu’. Adamovi smo potomci i nasljeđujemo njegovu grešnu prirodu, a time i smrt (1. Korinćanima 14,22). No, u 1. Kornićanima 14,45 kaže: „Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, posta duša živa; posljednji Adam — duh životvorni.“ Oni koji vjerom prime Isusovu žrtvu i slijede ga, nanovorođeni su, i nisu više u Adamu, nego imaju novi i vječni život u Isusu. No da bismo iskreno prihvatili Isusa u svoje srce, moramo biti svjesni svog grijeha koji stoji u potpunoj suprotnosti s Božjom svetošću, svjesni da smo bez njega potpuno izgubljeni, potpuno slomljeni, da je sve što u sebi vidimo kao dobro zapravo iluzija i da život koji živimo po grešnoj prirodi vodi ravno u vječnu smrt. Tek kad se suočimo s vlastitom grešnošću, suočit ćemo se i s Kristovim veličanstvom, dobrotom, milošću i ljubavlju, te shvatiti da jedino što vrijedi učiniti jest pasti mu pred noge i dozvoliti mu da nas iz korijena promijeni.
Oni koji ovo dožive, stječu i razumijevanje ljepote kršćanskog zajedništva i zajedničkog služenja Bogu u crkvi, i također im se otvaraju duhovne oči da razumiju Božju Riječ, dok je neobraćenima ona zbunjujuća i strana. Upoznao sam dvoje ljudi koji ovo odlično ilustriraju. Jedan neobraćeni čovjek pokušavao je sa suprugom, na njezin nagovor, proučavati Bibliju. Čitali su Levitski zakonik. S odbojnošću je govorio o cijeloj knjizi, jer nije razumio zašto su sve one životinjske žrtve bile potrebne, i sve mu je to bilo dosadno i nerazumljivo. S druge strane, jedna mlada sestra u Kristu proučavala je sa svojom ženskom grupom istu knjigu iz Biblije. Sjećam se kako mi je s entuzijazmom i radošću, dok su bili negdje na polovici, govorila kako je Levitska knjiga fenomenalna, jer dosad u gotovo svakom poglavlju može prepoznati Krista! Sve te žrtve koje su bile propisane bile su predslika Isusove savršene žrtve na križu. Jedino netko tko je uistinu nanovorođen i istinski voli Isusa, može razumjeti da je cijeli Stari zavjet, ne samo Levitska knjiga, zapravo pisan kako bi predvidio Isusovo djelo za nas.
Od samog početka, kad su Adam i Eva pali u grijeh, Bog je ubio neku životinju kako bi im načinio haljine od kože – ta žrtvovana životinja je predslika Krista; Noina korablja, koja je Nou i njegovu obitelj sačuvala od Božje osude – predslika je Krista; ovan, kojeg je Bog providio za Abrahama kako ne bi morao žrtvovati Izaka – predslika je Krista… Lista je jako duga i nastavlja se kroz cijeli Stari zavjet.
Kada se suočimo s Kristom, i on nam u potpunosti promijeni srce, shvaćamo da je cijela Biblija zapravo o Njemu, a ne o nama. Cijela Biblija nas upućuje kako da slijedimo Njega, a ne kako da nađemo dobro u sebi. Ako Njegovoj Riječi, priđemo na način na koji ’moderni duhovni ljudi sa Zapada’ prilaze raznim istočnjačkim religijama, jogi, meditaciji i sličnim konceptima, i stavimo je u ravninu sa svim ovim filozofijama, očekujući da ćemo u ovim ’duhovnim izvorima’ pronaći poneki ’zlatni grumen mudrosti’ koji će nam pomoći da sebe poboljšamo, grdno se varamo. Oni koji Bibliji tako prilaze, vrlo brzo ju ostave, jer ne nalaze ono što traže. Ono što ćemo u Bibliji naći jest da smo propali, slomljeni izgubljeni ljudi, kojima je očajnički potrebna potpuna promjena srca kroz Isusa Krista.
Zato, nemojte ići u crkvu i čitati Božju Riječ očekujući da ćete poput nekog antikviteta u antikvarnici biti samo malo ispolirani i izglačani kako bi vam se vratio ’prvobitni sjaj’, jer prvobitnog sjaja nikad nije ni bilo. Očekujte potpunu promjenu. Budite spremni umrijeti sebi, kako biste postali živi u Bogu – jer istinski život van Boga ne postoji.
Autor: Aleksandar Jovanović
