U životu dođe vrijeme kad trebamo prestati žaliti za prošlošću i nastaviti sa sadašnjim radom.
Bog je maknuo Šaula s mjesta kraljevanja. Bio je to konačan, neopoziv čin. Ali Samuel je to teško mogao prihvatiti. Bio je usko povezan sa Šaulom i sada je tugovao jer su se njegove nade izjalovile.
Nastavljao je žaliti zbog gubitka koji se nikad više neće moći nadoknaditi. Bog je zapravo rekao: “Prestani tugovati. Idi i pomaži Šaulova nasljednika. Moj plan nije propao. Imam boljeg čovjeka od Šaula da stupi na pozornicu Izraelove povijesti.”
Voljeli bismo vjerovati da Samuel nije naučio ovu lekciju samo za sebe, nego da ju je prenio i na Davida koji je kao kralj zauzeo Šaulovo mjesto. U svakom slučaju David je pokazao da je dobro naučio ovu lekciju. Dok je njegovo dijete umiralo, postio je i tugovao u nadi da će ga Bog poštedjeti.
A kad je ono umrlo, David se okupao, promijenio odjeću, otišao u dom Gospodnji pokloniti se, a zatim je jeo. Onima koji su posumnjali u njegov smisao za stvarnost, odgovorio je: “Sada kad je ono umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga više vratiti? Ja ću otići k njemu, ali ono se k meni neće vratiti” (2. Samuelova 12,23).
Ovdje imamo poruku za naš kršćanski život i službu. Ponekad se može dogoditi da nam služba bude oduzeta i predana nekome drugome. Žalostimo se jer se put službe zatvorio.
Možda se prijateljstvo ili partnerstvo raskinulo te se kao rezultat toga život čini praznim i uništenim. Moguće je da smo se bolno razočarali u nekome koga smo vrlo voljeli. Tada žalimo za okončanjem dragocjenog odnosa.
Također može biti da se neki životni san srušio ili da je neka ambicija osujećena. Tada žalimo što je nekoj uzvišenoj težnji ili viziji došao kraj.
Nema ničeg lošeg u tugovanju, ali ono ne smije poprimiti takve razmjere da sputava našu sposobnost djelotvornog reagiranja na izazove sadašnjeg trenutka. E. Stanley Jones rekao je da je sebi stavio kao zadatak “oporaviti se za jedan sat” od jada i udaraca koje donosi život.
Za većinu nas jedan sat možda ne bi bio dovoljan, ali ne smijemo zauvijek ostati neutješni nad okolnostima koje se ne mogu promijeniti.
Autor: William MacDonald
