Dva muškarca su posjetila starijeg vjernika želeći ga upitati za savjet. ”Zgriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?”, upitali su ga.
”Kažite mi svoje grijehe”, rekao im je sveti čovjek. ”Učinio sam veliki grijeh”, odgovorio je prvi muškarac. ”A ti?”, upitao je sveti čovjek drugog muškarca. ”Uh”, odgovorio je ovaj, ”ja sam počinio više loših stvari, ali su to tako male stvari da se skoro i ne primjećuju.”
Pobožni čovjek je dugo razmišljao. ”Evo što morate učiniti”, konačno je rekao. ”Pođite i za svaki svoj grijeh donesite mi po jedan kamen.” Muškarci su otišli. Prvi se brzo vratio sa izuzetno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavio ga je pred svetog čovjeka.
VIDI OVO: Neispovjeđeni grijeh – koliko je opasno ne priznati grijeh?
Nakon dužeg vremena stigao je i drugi muškarac noseći bez napora vreću punu kamenčića. I on ih je stavio pred svetog čovjeka. ”Sada”, rekao je sveti čovjek, ”uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli!”
Prvi muškarac je uzeo svoj kamen i vratio ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjetio mjesta gdje je uzeo neke od svojih kamenčića, ali odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vratio se za nekoliko trenutaka i rekao da mu je to pretežak zadatak.
”Moraš znati, sinko moj, da su grijesi poput ovog kamenja – što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, i kad se iskreno kaje, tada mu je sve i oprošteno. A ako čovjek ponavlja manje grijehe, on ne osjeća posebnu krivicu pa mu zato i nije žao te on i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je zaista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.”