Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu (Hebrejima 11,6). Što je istinska, prava vjera koju Bog od nas traži? Kako izgleda takva vjera?
Vjera je bezuvjetno pouzdanje u Božju Riječ. Ona je povjerenje u Božju pouzdanost. Presvjedočenje da je ono što Bog kaže istinito i da će se njegova obećanja ispuniti. Prvenstveno je usmjerena na budućnost (“čemu se nadamo “) i na područje nevidljivoga (“stvarnosti kojih ne vidimo”).
Whittier je rekao da “koraci vjere upadaju u prividnu prazninu i dolje nailaze na hrid”. Ali to nije tako! Vjera nije skok u mračno. Ona traži najsigurniji dokaz i nalazi taj dokaz u Božjoj riječi.
Neki ljudi pogrešno misle da će se nešto dogoditi ako jednostavno dovoljno čvrsto u to vjeruju. To je lakovjernost, a ne vjera. Vjera se mora oslanjati na otkrivenje od Boga, neko Božje obećanje uza koje će prionuti.
Ako Bog nešto obećava, onda je to tako sigurno kao da se već ispunilo. Ako on predskaže budućnost, onda će sigurno tako biti. Drugim riječima, vjera unosi budućnost u sadašnjost i čini nevidljivo vidljivim.
Vjerovati Bogu ne nosi sa sobom nikakav rizik. Bog ne može lagati. On neće i ne može obmanuti. Vjerovati Bogu je najracionalnija, najrazboritija, najlogičnija stvar koju netko može učiniti. Što je logičnije nego da stvorenje vjeruje Stvoritelju?
PROČITAJTE: Praktični načini kako sve svoje pouzdanje staviti u Boga
Vjera nije ograničena na ono što je moguće, nego zaposjeda područje nemogućeg. Netko je rekao: “Vjera počinje tamo gdje moguće završava. Ako je nešto moguće, Bog se u tome ne proslavlja. Ako je nemoguće, onda će se proslaviti.”
Vjera, moćna vjera, vidi danu riječ, i pogled s Boga ne skida; Nemogućem se smije i viče: “Bit će tako.”
Poznato je da u životu vjere postoje poteškoće i problemi. Bog iskušava našu vjeru u kušnjama i nevoljama da vidi je li iskrena (1. Petrova 1,7). Često moramo čekati duge godine da vidimo kako se njegova obećanja ispunjavaju, a ponekad se čekanje oduži sve dok ne dospijemo na onu drugu stranu. Ali “poteškoće su ono čime se vjera hrani” (George Muller).
“Bez vjere mu je nemoguće ugoditi” (Hebrejima 11,6). Kad mu odbijamo vjerovati, govorimo da je lažac (1. Ivanova 5,10), a kakvo zadovoljstvo može Bog imati u ljudima koji ga nazivaju lašcem?
Autor: William MacDonald
