Neporeciva činjenica koju vidimo u Bibliji je da život počinje prilikom njegova stvaranja, začećem, a ne rođenjem. Bog je prisutan prilikom našeg stvaranja.
Biblija uči da život počinje prilikom začeća. Gledište o tome kada počinje ljudski život u svakoj se kulturi mijenja zajedno s društvenim vrijednostima, moralnim standardima i spoznajom o procesu promjene u razvoju embrija.
U SAD-u, prije odluke Vrhovnog suda 1973. godine koja je dozvolila pobačaj na zahtjev, embriji u razvoju su se smatrali nerođenim osobama. Danas se čak i fetus koji bi mogao preživjeti izvan majčine utrobe može legalno pobaciti, pod nekim medicinskim okolnostima. To pokazuje da nerođeno dijete ne smatramo pravim ljudskim bićem.
Znanost kaže da ljudski život počinje u vrijeme začeća. Od trenutka kada se dogodi oplodnja, djetetov genetski sastav već je potpun. Djetetov spol je već određen, zajedno s njegovom visinom i bojom kose, očiju i kože. Vrijeme da raste i razvija se je jedino što je embriju potrebno kako bi postao potpuno funkcionalno biće.
Što je još važnije, osim što nam u svojoj Riječi otkriva da život počinje prilikom začeća, Bog kaže da nas poznaje i prije toga (Jeremija 1, 5). Kralj David je to rekao o Božjoj ulozi u našem začeću: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. . . . Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.“ (Psalam 139, 13. 16).
Društvo neprestano želi obezvrijediti živote nerođenih, a to čini tako što stvara vlastite definicije ljudskosti, definicije koje se temelje na iskrivljenim gledištima o moralnosti. Međutim, neporeciva je činjenica da život počinje prilikom njegova stvaranja, a ljudsko biće je stvoreno u onome trenutku kada je začeto.
Bog je prisutan prilikom našeg stvaranja. Zapravo, On jest naš Stvoritelj. Vrijednost koju imamo kao ljudska bića stvorena na Njegovu sliku nastaje čak i prije nego što smo mi stvoreni.
Ivan 17,12 u pogledu Jude kaže: „Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.“ Međutim, jednoć je Juda vjerovao da je Isus prorok, a možda čak i da je Mesija. Isus je poslao svoje učenike da naviještaju evanđelje i da čine čudesna djela (Luka 9,1-6).
Juda je bio uključen u tu skupinu. Juda je imao vjeru, ali to nije bila prava, spasonosna vjera. Juda nikada nije bio „spašen“, ali jedno vrijeme je bio sljedbenik Kristov.
Izvor: Gotquestions.org
