Postoji mnogo načina kako nas đavao napada. Druga Korinćanima 12,10 nabraja pet najuobičajenijih načina: slabosti, uvrede, nevolje, progonstva i tjeskobe.
”Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista, jer kada god sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12,10)
1. Slabosti
To jednostavno znači da nas đavao može napasti fizički. Ako ovo ne shvatimo, možemo postojano biti slabi u svome tijelu.
Ovo ne kaže da je svaka bolest od đavla. Postoje dva ektremna stajališta u Tijelu Kristovom po ovom pitanju. Jedna skupina drži da sve bolesti dolaze od đavla. To nije točno, osim ako mislimo na to da su sve bolesti došle na svijet zbog čovjekova grijeha. Drugi tabor vjeruje da nijedna bolest nije od đavla. To je samo znanstvena stvarnost koju trebamo riješiti. To je jednostavno tako netočno.
Klice mogu izazvati bolest. Često smo bolesni, ne zbog đavla ni zbog grijeha u našim životima, niti pak zbog Božje kazne. Bolesni smo zbog bakterija, virusa ili fizioloških poremećaja. To je svijet u kojem živimo. Možemo biti bolesni zbog urođenih slabosti. Primjerice, samo zato što nosim naočale ne znači da imam demona. Naša tijela su ograničena i slamaju se. Slabost se prenosi kroz ljudsku obitelj od samog pada.
Povremeno bolesti mogu doći od nadnaravnog izvora. Ako nismo sigurni je li napad od sotone ili nije, trebamo pitati Boga. On će biti vjeran da nam pokaže izvor problema. Bez obzira na uzrok, moramo uvijek dolaziti Bogu za razumijevanje i ozdravljenje.
2. Sramota
Sotona napada sramoćenjem. Sramoćenje je sotonski pokušaj da se učini da izgledamo loše. Svijet pomno promatra Crkvu Isusa Krista. Ako postoji ikakav razlog za osudu, sotona će sigurno osramotiti Crkvu. Nažalost, mnogi kršćani pomažu đavlu da nanosi sramotu, bilo svojim vlastitim grijehom, bilo svojim sumnjičenjem i klevetanjem drugih kršćana.
Mediji će prvi objaviti našu nevjeru, skandale ili nevjernost. Svijet će pokušati povezati kršćane sa svakim bizarnim kultom ili licemjernim religioznim vođom.
3. Nevolje
Sile tame nas mogu napasti dovodeći na nas nevolje. Kada nas okolnosti i odnosi pritisnu, uvijek smo kušani da postanemo nevoljni, umjesto da zadržimo potpunu vjeru. Neprijatelj nam donosi očaj i paniku nadajući se da ćemo odustati. Postoji ogroman pritisak da se otkažemo, da ispustimo, da izgorimo ili pad osjećaj kako ne možemo izaći na kraj sa životom ili službom.
4. Progonstva
Sotona također napada kroz progonstva. On će spriječiti propovijedanje evanđelja proganjanjem. Povijest izobiluje mučeništvom, zatočeništvom i svakim mogućim načinom sprečavanja – kako bi zaustavio naviještanje evanđelja. Sotona, također, upotrebljava progonstvo da spriječi ljude da nastave biti predani kršćani.
5. Tjeskobe
Sotona može napasti tako da zadrži naše potrepštine ili riječima 2 Korinćanima 12,10 šaljući ”tjeskobu” na naš put. Stjecanje stvari koje su potrebne za iznošenje evanđelja izgubljenima, često je spriječeno od sila tame. Ovo je glavna strategija neprijatelja da diskreditira Boga i Njegovu vjernost, i da zaustavi Njegov rad. Nažalost, začuđujuće je uspješna. Koliko mnogo misionara i pastora je odustalo razočarano poslije godina borba s elementarnim financijskim poteškoćama? Moramo se oduprijeti neprijatelju.
Autor: Dean Sherman; prema poglavlju iz knjige ”Duhovna borba”